fbpx

Mostar 3

Mostar je jedini grad u demokratskoj Evropi u kojem 12 godina nisu održani lokalni izbori. Lideri dvije vodeće političke stranke u ovom gradu u Bosni i Hercegovini se već godinama ne mogu dogovoriti po kojim će se pravilima izbori održati. Tako je ovaj prelijepi mediteranski grad u srcu Hercegovine i 25 godina nakon okončanja rata u BiH, zarobljenik ratne politike.

piše: Milkica Milojević

Pošto nema izbora, Mostar od 2012. nema ni skupštinu. Gradska vijećnica, od kako je obnovljena, zjapi prazna.

Ključeve rješenja “mostarskog čvora” godinama drže Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH), stranka koja okuplja Hrvate i njen lider Dragan Čović, te Stranka demokratske akcije (SDA), vodeća bošnjačka stranka u BiH, koju vodi Bakir Izetbegović, sin ratnog lidera Bošnjaka Alije Izetbegovića.

Gradonačelnik Ljubo Bešlić (HDZ BiH) sam donosi budžet i vodi grad, iako je i njemu mandat istekao prije osam godina. Istina, kad je budžet u pitanju, Bešlić mora imati saglasost svog kolege iz SDA, koji je načelnik odeljenja za finansije.

Nedavno se pojavila nada da će na jesen izbori u Mostaru konačno biti održani. Pod pritiskom Evropskog suda za ljudska prava, te predstavnika međunarodne zajednice, pod vodstvom Erika Nelsona, ambasadora SAD u BiH, te Johana Satlera, šefa Delegacije EU u BiH, lideri dvije političke stranke su se dogovorili po kojim pravilima treba da se održe izbori u Mostaru.

Da li je to kraj agonije u Mostaru, koji je zbog neodržavanja izbora prozvan “grad slučaj” i “prijestolnica ljepote i apsurda”? Da li je Mostar uzrok problema, ili ovaj grad pati, jer se na njemu prelamaju problemi cijele BiH?

Lideri dvije vodeće stranke, valjda ubijeđeni da će, svaka u svom narodu, odnijeti apsolutnu pobjedu, dogovorili su se, u suštini, kako da podijele vlast i kontrolu nad budžetom grada.

Dok političari (unaprijed) dijele mandate i milione, građani, novinari, aktivisti… u Mostaru, koji je i danas podijeljen grad, pun ratnih ruševina, očekuju da konačno dobiju vlast koja će rješavati probleme. A problema ima na pretek.

Uz sve nagomilane probleme, kao što su loša infrastruktura, loše komunalne usluge i nezaposlenost, ove godine Mostar se suočava sa još jednim izazovom, koji će ovaj grad, definitivno, baciti na koljena: to je propast turističke sezne, zbog korona krize.

Naime, ovaj grad, u normalnim okolnostima, posjeti oko million turista godišnje iz svih krajeva svijeta. Radi se uglavnom o tranzitnom turizmu: u Mostar dolaze ljudi koji se zapute na ljetovanje na Jadransko more u Hrvatsku, jer je granica blizu, te hodočasnici koji posjećuju obližnje katoličko svetište Međugorje.

Turizam, od kojeg imaju koristi i poljoprivrednici, mali preduzetnici, taksisti, domaćini koji legalno ili ilegalno izdaju penoćišta, godinama ima ulogu zamjene za socijalnu politiku i “amortizera” za rastuću nezaposlenost.

Mostar šetališe

Ove godine, usred turističke sezone, Stari grad u Mostaru, istorijsko jezgro grada, u čijem je centru čuveni Stari most, spomenik sa liste UNESCO, zjapi prazan. Nema gostiju u restoranima, poslastičaricama, nema kupaca u zanatskim radnjama, nema turista u apartmanima i hotelima. Ljudi koji su se zadužili kod banaka, da bi novac uložili u opremanje ugostiteljskih objekata, hvataju se za glavu.

- Gradska vlast, koja, uostalom, ne postoji već godinama, ne osvrće se na to. Imam poznanika koji je opremio hotel na kredit, rata mu je 30.000 KM, a hotel mu je prazan - priča taksista Mare, koji svojim starim “opelom” vozi rijetke mušterije. Od vlasti, kaže, ne očekuje ništa, ali će ipak glasati, jer hoće da zna ko je odgovoran što grad propada.

- Nekad ugrabim desetak, dvadeset maraka za dan, nekad ni toliko. Samo molim boga da mi se auto ne pokvari - kaže Mare.

Nedavno su preduzetnici održali protest na Starom mostu, zahtjevajući podršku lokalne i kantonalne vlasti, kako bi prežvjeli propalu sezonu. Mare nije bio na protestu, plašio se da će propustiti, možda jedinu mušteriju tog dana. Na protest nije stigao ni Adnan Vejzović, mladi kujundžija, koji, nastavljajući porodičnu tradiciju, ručno izrađuje unikatni nakit od bakra.

- Sam sam u radnji, koja mi je i radionica i prodavnica, nisam je mogao zatvoriti, mada rijetko zaluta neki mušterija. Sreća je što sam jedini u radnji, da imam još kojeg zaposlenog, ne znam šta bih. Valjda ću preživjeti nekako. Valjda će ta nova vlast, ako je konačno dobijemo, uraditi nešto za očuvanje starih zanata, koji su presudni za opstanak turizma – kaže Adnan.

I Senada Kebo, koja na pijaci u Starom gradu svako jutro prodaje domaće voće, povrće i sokove iz Blagaja, brine kako će prehraniti porodicu, ali će na izbore, veli, svakako izaći.

- Ako preživimo ovu korona krizu, glasaću, nego šta ću! Nadam se da će na listama biti nekih novih imena, nekih mladih ljudi, koji će ovaj grad očistiti od smeća i lopovluka - kaže Senada.

Senada Kebo

Senada Kebo

Da je grad zatrpan smećem, da tone u siromaštvo i nezaposlenost, zbog čega mladi bježe iz ovog lijepog, ali zapuštenog grada, saglasni su i u zapadnom, pretežno hrvatskom dijelu grada.

Ipak, zbog straha od vlastodržaca, rijetki su oni koji će javno progovoriti o tome. Iako ovaj dio grada djeluje življe i bogatije, to je samo privid. Rad na crno cvjeta, nezaposlenost je ogromna, pogotovo otkako je zatvorena fabrika “Aluminij”, u kojoj je radilo skoro 1.000 radnika. Priča da je ta fabrika, uprkos milionskim gubicima, “previše velika da bi propala”, a da će je spasavati i Sarajevo i Zagreb, ispostavilo se, bila je samo lažna nada.

- Fabrika više nema. Imamo dvije bolnice, “hvatsku” i “bošnjačku”, a kad si bolestan, moraš privatniku, ako imaš para. Ako nemaš, lezi i umri. Imamo dva univerziteta, “bošnjački” i “hrvatski”, a ko god ima mogućnosti, školuje se u inostranstvu. Imamo dva komunalna preduzeća i smeće na svakom koraku. I imamo prebogate političare, koji će opet pobijediti, na staroj priči o ugroženosti - kaže Ana, mlada konobarica sa fakultetskom diplomom, koja radi na crno. Ne govori pravo ime i bježi od fotoaparata. Svako ko progovori, kaže ona, rizikuje da se nađe na udaru HDZ BiH.

- Uopšte ne pratim politiku. Možda ću okrenuti ploču, ako se političari okanu “velike priče” i kažu nam šta će uraditi da uljude ovaj grad – dodaje njen sunarodnik, mladi trgovac Igor.

- Sve je u Mostaru duplo, jedno “hrvatsko”, jedno “bošnjačko”, a gde su Srbi, Ostali, građani koji se ne izjašnjavaju nacionalno? Imaju li za koga glasati oni kojima je na vrh glave i HDZ-a i SDA, jer su odavno “pročitali” njihovu politiku – pita se Zoran, jedan od rijetkih Srba povratnika u Mostar.

Mostar HDZ

A šta o svemu ovome misle novinari, aktivisti, umjetnici, svi oni Mostarci i Mostarke, koji su izvan glavne matice mejnstrim politike i izvan dihotomne bošnjačko – hrvatske matrice podjela?

Emil Karamatić, novinar, književnik i kolumnista

Mostar je kao Napulj, čim čačneš mafiju, prestanu odvoziti smeće !

- Nisam siguran da je ovo kraj mostarske krize, ali eto, ako izbora bude, pitanje je šta će građani odlučiti. Građani su sluđeni i nemju pojma za šta treba da glasaju. Politički sistem u BiH, a u Mostaru pogotovo, tako je komplikovan, da bi svako morao završiti pravni fakultet da sve to shvati. Nije slučajno što je tako. Kad je sistem komplikovan, a narod sluđen, onda možeš na priči o nacionalnoj ugroženosti vladati 400 godina, kao što su vladali Turci – kaže Karamatić.

- Dok HDZ priča o ugroženosti Hrvata, što je čista laž, jer Hrvati nisu ugroženi, u Mostaru imamo kvartove koji od 1995. nisu vidjeli građevinskog majstora, iako je infrastruktura razorena. Imamo ratne ruševine usred gradskog jezgra, imamo problem sa smećem. Niko ne zna ko odvozi smeće na koju deponiju. Uglavnom, Mostar je kao Napulj. U Napulju, čim neko malo čačne mafiju, grad je pun smeća, jer odvoz smeća kontroliše mafija. I dok se sve to dešava, lideri, koji nam kroje sudbinu i sitematski nas pljačkaju, smiju nam se iza leđa - kaže Emil Karamatić.

Emil Karamatić

Emil Karamatić

Sanja Bjelica Šagovnović, novinarka i potpredsjednica Srpskog kulturnog i prosvjetnog društva “Prosvjeta” u Mostaru

Prljav, porušen i zapušten grad, a mogao bi biti turistička metropola

- Važno je da se u Mostaru konačno dese izbori, da skinemo tu stigmu sa našeg lijepog i zapuštenog grada. Vjerujem da i u “starim” partijama ima nekih novih, mladih i kreativnih ljudi, za koje vrijedi glasati i koji su spremni da rješavaju stvarne probleme, a to su nezaposlenost, socijalni problemi, loša infrastruktura – kaže Sanja Bjelica Šagovnović.

- Mostar je prljav, porušen i zapušten grad i to boli svakog Mostarca i Mostarku, kako god da se zove. Mostar može postati turistička metropola, lijepi mediteranski grad, centar Hercegovine i treći najvažniji grad u BiH. I naravno, grad ravnopravnih građana. Zar je u redu da neka srpska sela još nisu obnovljena i da u svom gradu treba da čekamo da nam Republika Srpska ili Srbija izgradi metar asfalta i da na tome neko gradi neku svoju političku priču – pita se Sanja Bjelica Šagovnović.

sanja bjelica sagovnovic 1

Sanja Bjelica Šagovnović

Sead Đulić, pozorišni režiser, predsjednik Saveza antifašista i boraca narodno oslobodilačkog rata SABNOR BiH

Nije važno da li je gradonačelnik Hrvat, Bošnjak ili Rom

  • SDA i HDZ BiH, kao i druge vladajuće strukture u BiH, ne rade ništa drugo nego se bave samo podjelom mandata, da bi mogli pljačkati ovaj narod, tako da ni ovaj posljednji dogovor lidera nije ništa epohalno. Ipak, sve je bolje nego neodržavanje izbora. Ja sam pobornik modela, po kojem bi Mostar bio jedna izborna jedinica, pa kom opanci, kom obojci! Mene ne zanima da li će gradonačelnik biti Hrvat, Srbin, Bošnjak, Rom ili Jevrejin, važno je da imamo vlast koja je spremna da ovaj grad uljudi, očisti, uredi, da se bori za napredak Mostara –kaže Sead Đulić.

  • Evo 12 godina imamo na vlasti jednog čovjeka, a nemamo gradonačelnika, problemi se kotrljaju i uvećavaju, kao grudva sniejga, kad je pustiš niz padinu, a Mostar se polako pretvara u septičku jamu – zaključuje Đulić.

Stari most

Stari most

Kako je razoren Mostar?

Mostar je po mnogima najljepši, ali i u ratu devedesetih najrazoreniji grad u BiH. I danas, 25 godina nakon okončanja rata, gradom dominiraju ruševine.

U ratu devedesetih uz hiljade ljudi stradali su i mostovi, spomenici, čitavi gradski kvartovi… pa i dva najpoznatija spomenika – simbola ovog grada: Stari most iz 16. vijeka i srpska pravoslavna Saborna crkva iz 19. vijeka.

Kada je 1566. izgrađen po nalogu Sulejmana Veličanstvenog, Stari most je bio najveća jednolučna građevina u svijetu. Srušile su ga hrvatske snage 1993. godine. Obnovljen je 2004. godine, a godinu kasnije uvršten na listu svjetske baštine UNESCO.

Crkva Svete Trojice, ili Saborna crkva u Mostaru, je 1873. godine, kada je izgrađena, bila najveća pravoslavna crkva na Balkanu. Spaljena je, a potom minirana i srušena do temelja. Desilo se to 1992. godine, netom nakon povlačenja JNA i egzodusa Srba iz Mostara. U to vrijeme grad su kontrolisale Hrvatske odbrambene snage HOS. HOS, u kojem je bio i Bošnajka, kansije je rasformiran, a hrvatske i bočnjačke snage su zaratile međusobno.

Obnova Saborne crkve, koja je zaštićeni nacionalni spomenik BiH, počela je 2010. i još nije završena. Kako navodi Sanja Bjelica Šagovnović, to je jedini veliki vjerski objekat u BiH, koji je stradao u ratu i još nije obnovljen. Većina novca za obnovu ovog hrama stigla je iz Srbije i Republike Srpske.

crkva Mostar

Saborna crkva u Mostaru

Kako je nastao “slučaj” Mostar?

Lokalni izbori u Mostaru su posljednji put održani 2008. godine i od tada se čeka da se dvije vodeće stranke, HDZ BiH i SDA, dogovore o izmjenama Izbornog zakona BiH, u dijelu koji se odnosi na izbore u Mostaru, te o izmjenama Statuta grada.

Pod pritiskom međunarodne zajednice, čiji su predstavnici, mimo institucija, razgovarali upravo sa liderima ovih partija, HDZ BiH i SDA su se dogovrile kako će podijeliti izborne jedinice i koliko bi mandata dati koja izborna jedinica. Očekuje se da će uskoro, u skladu sa tim sporazumom, u Parlementarnu skupštinu BiH biti upućen prijedlog izmjena Izbornog zakona.

Korijen ovog “slučaja” je u tome što je Mostar od okončanja rata, u stanju permanentne političke i međunacionalne krize.

Iako se Mostar smatra neformalnim centrom hrvatskog naroda u BiH i nekad je bio sjedište, kasnije ukinute, Hrvatske zajednice Herceg Bosna, u ovom gradu Hrvati nemaju apsolutnu većinu. Srbi su nakon povlačenja JNA 1992. godine protjerani iz grada i samo mali broj njih se vratio u Mostar. Kraj rata Mostar je dočekao kao grad podijeljen između Bošnajka i Hrvata.

Posebnim Aneksom Dejtonskog mirovnog sporazuma Mostar je organizovan kao grad sa šest opština, sa zajedničkom gradskom administracijom.

Godne 1996.Hans Košnik, međunarodni upravnik Mostara, donio je Prelazni statut grada, kojim je Mostar podijeljen na šest opština – po tri većinske hrvatske i tri bošnjačke.

Visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun je 2004. nametnuo novi Statut, po kojem je Mostar jedna opština, a dotadašnje etničke opštine pretvorene su u gradska područja – izborne jedinice. Time je Mostar dobio posebna izborna pravila, ugrađena u Izborni zakon BiH.

Po tom pravilima su 2008. održani posljednji izbori u Mostaru, na kojima su pobijedili HDZ BiH i SDA, ali su nakon toga dugo pregovarali o formiranju vlasti.

Godinu kasnije hrvatske stranke su se žalile Ustavnom sudu BiH, zbog kršenja prava Hrvata. Naveli su da jedan bošnjački glas u Mostaru vrijedi kao nekoliko hrvatskih, jer neke od “bošnjačkih” opština imaju svega nekoliko hiljada glasača, a daju isti broj vijećnika, kao na primjer, jedna “hrvatska” opština od 20.000 birača.

Ustavni sud BiH prihvatio je zahtjev hrvatskih stranaka. Ukinuta je odredba Izbornog zakona kojom se regulišu izbori u Mostaru, a sud je naredio da se ovaj zakon i Statut grada izmjene, kao bi se otklonila diskriminacija.

Dogovora međutim nije bilo, jer je SDA insistirala na odgovarajućoj zastupljenosti bošnjačkog naroda, dok se HDZ BiH, koji faktički vlada Mostarom, zalagao za izbore po većinskom principu, odnosno za to da Mostar bude jedna izborna jedinica.

Mostarka Irma Baralija iz “Naše stranke” je 2018. državu BiH tužila Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Žalila se na diskriminaciju svih građana Mostara, jer im je uskraćeno pravo na izbore. U oktobru 2019. Evropski sud za ljudska prava je presudio da to jeste diskriminacija i naredio BiH da u roku od 6 mjeseci izmjeni zakone, kako bi se u Mostaru mogli održati izbori.

I taj rok je prošao, a Centralna izborna komisija BiH je, između ostalog i zbog Mostara, lokalne izbore u BiH, koji bi po zakonu trebalo da se održe 4. oktobra, odložila za 15. novembar 2020.

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine u Mostaru živi 105.797 ljudi. Od toga Hrvata je 51.216, Bošnaka 46.752, a Srba 4.421, dok se ukupno 3.408 izjasnilo da ne pripada ni jednom od tri konstitutivna naroda.

 Mostar2

Mostar1

transition

Autor: Impuls

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU