UrbanObserver

Ponedjeljak, 26 Maja, 2025

Samo da se ne mešaju

„Treba imati petlju pa biti takav gad“, napisao je Orvel u Putu za Vigan o jednom svom političkom neistomišljeniku. Možda je ova rečenica i najbolja reakcija na ono što smo videli u Šidu, gde grupa roditelja i prosvetnih radnika protestuje protiv dolaska „dece migranata“ u njihovu školu. Kao razloge za svoj protest roditelji navode pitanja bezbednosti, higijene, nekakvog pozdravljanja levom rukom, ali i pitanja ćirilice i Kosova.

 Foto: UNHCR

„Treba imati petlju pa biti takav gad“, napisao je Orvel u Putu za Vigan o jednom svom političkom neistomišljeniku. Možda je ova rečenica i najbolja reakcija na ono što smo videli u Šidu, gde grupa roditelja i prosvetnih radnika protestuje protiv dolaska „dece migranata“ u njihovu školu. Kao razloge za svoj protest roditelji navode pitanja bezbednosti, higijene, nekakvog pozdravljanja levom rukom, ali i pitanja ćirilice i Kosova.

Reakcije državnih organa na ovaj protest su mlake, uz isprazna podsećanja da je Srbija u izbegličkoj krizi pokazala svoje lepo lice svetu. Slično su prošli i protesti protiv dolaska izbeglica u Mladenovac. Ili oni protiv doseljavanja Roma u Ovči, Resniku, Sirči, Kamendinu…

Zakon o zabrani diskriminacije jasno propisuje zabranu svakog izražavanja ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog nekog njihovog ličnog svojstva. Zato insistiranje roditelja i nastavnika iz Šida da oni nisu protiv obrazovanja dece izbeglica u Srbiji, već samo protiv njihovog mešanja sa „našom decom“ – nema previše smisla. Zastupanje ideje razdvajanja dece izbeglica od ostale dece u obrazovnom sistemu je upravo zastupanje ideje segregacije u obrazovanju.

Izazivanje i podsticanje razdvajanja dece izbeglica od ostale dece je težak oblik diskriminacije, koja je zabranjena antidiskriminacionim propisima Republike Srbije. Istovremeno, i Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja zabranjuje da se u obrazovnom sistemu izdvajaju lica ili grupe lica, između ostalog i po osnovu rasne, nacionalne, etničke, jezičke ili verske pripadnosti.

Nadalje, u skladu sa preuzetim međunarodnim obavezama, prema Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, država je dužna da preduzme mere za sprečavanje ksenofobnih stavova i postupanja prema nedržavljanima, kao i da promoviše principe nediskriminacije i razumevanja potreba nedržavljana. Evropska konvencija o ljudskim pravima takođe propisuje da države treba da preduzmu pozitivne mere radi sprečavanja segregacije1 u obrazovanju.

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti u svom saopštenju povodom polaska u školu dece migranata i izbeglica navela je da je Srbija pokazala da poštuje međunarodne zakone i neguje vrednosti humanog i tolerantnog društva, ali da postoje pojedinačni slučajevi kao što je ovaj u Šidu, gde se javljaju „nerazumevanje i predrasude“ roditelja čija deca treba da pohađaju školu zajedno sa decom izbeglicama i migrantima.

U sličnom tonu, Komesarijat za izbeglice i migracije navodi da su „mali migranti“ iz prihvatnog centra Adaševci seli u klupe sa svojim vršnjacima, a situaciju u Šidu naziva „početnim nesporazumima i protestima grupe roditelja i nastavnika iz pojedinih škola u opštini Šid“. Primetno je da su i Poverenica i Komesarijat propustili da stvari nazovu pravim imenom – rasizmom i kršenjem pozitivnih propisa Republike Srbije.

Problemi u ostvarivanju prava na obrazovanje dece izbeglica nisu jedinstveni za Srbiju. Visoki komesarijat za izbeglice Ujedinjenih nacija (UNHCR) procenjuje a preko tri i po miliona dece izbeglica nema pristup obrazovanju. Razmere problema su tolike da je UNHCR proglasio obrazovnu krizu i pozvao države da hitno uključe decu iz izbegličke populacije u svoje nacionalne obrazovne sisteme.

Zbog višegodišnje prakse protesta protiv Roma, izbeglica, migranata i svih koji su „drugačiji“, kao i retkih slučajeva preduzimanja efikasnih mera za sprečavanje ovakvih incidenata od strane države, čini se da je Šid pre pravilo nego izuzetak. A ono glasi – poštovaćemo ljudska prava samo dok se „drugačiji“ ne mešaju sa nama – bilo zbog toga što su Romi, LGBT+, izbeglice ili neki drugi.

Da ovo pravilo nije na snazi, ne bismo čuli poruke da neko ko je LGBT+ ima pravo da radi šta hoće ali u svoja četiri zida, ne bismo imali romska geta u Beogradu ni segregaciju romske dece u obrazovnom sistemu – niti ove poslednje proteste protiv mešanja dece iz prihvatnog centra Adaševci sa decom iz Šida.

Danilo Ćurčić

Peščanik

Povezane vijesti

Šest razloga zašto su protesti važni za demokratiju

Protesti za Picin park, Banja Luka, 2012. godine, foto: Vedran Ševčuk Alf Zašto je protest toliko važan, temeljan za ljudska prava i demokratsko društvo? Ovo...

Popular Articles