fbpx

41389702 303 1

Svake godine proizvodimo više smeća nego što se prirodnim putem može razgraditi. Vrijeme je da se nešto promijeni – prije svega u glavama ljudi, smatra Lukas Hansen.

Autor Lukas Hansen za Deutche Welle

Supermarketi bez ambalaže – impresivno! Restorani bez otpada – odlično! Sa ovakvim trendovima može se pomisliti da smo ekološki osviješteni. Ali još smo daleko od toga. Mi ljudi u posljednjih 80 godina smo proizveli više od osam milijardi tona plastike, izvještavaju američki istraživači u magazinu „Science Advances”. I svake godine, proizvodimo sve više.

U zemljama u ekonomskom usponu kao što je Indonezija posebno rastu planine otpada. Hiljadama godina su ljudi koji tamo žive za pakovanje koristili razgradive proizvode kao što su listovi od banane. A onda je došla plastika. I sa njom, smeće. Regulatornih zakona skoro da i nema, a privatnih firmi koje se brinu za otpad, isto tako. Tako smeće često završava u rijekama ili se jednostavno zakopava.

43177742 404 300x169

Lukas Hansen

Kuda sa otpadom koje Kinezi više ne žele?

Kina je, iako je i sama jedan od glavnih proizvođača otpada, godinama kupovala evropski otpad i tako napravila ogroman posao. Sada je Narodna Republika Kina zaustavila uvoz otpada – ima dovoljno vlastitog. Službeni razlog Kineza: žele zaštititi životnu okolinu. Šteta za Evropu i Njemačku. Kina je od nas kupovala 1,5 miliona tona plastičnog otpada. Šta ćemo sada sa tim otpadom? U nedoumici – zapaliti. To nije posebno održivo, ali recikliranje bi bilo značajno skuplje. Na kraju krajeva, bitan je novac.

Afrika kao uzor

Sada će pomoći nove uredbe. Početkom godine je Evropska komisija predstavila strategiju kojom bi se planine plastičnog otpada trebale reducirati do 2030. godine. Manje plastike, više recikliranja. Vlade zemalja članica trebaju kreirati odgovarajuće zakone. One bi npr. mogle zabraniti nepotrebnu ambalažu. Još uvijek ima kompanija koje gule tvrdo kuhana jaja samo da bi ih kasnije upakovali u plastičnu ambalažu (tweet ispod – op.red).

Neke afričke zemlje su u ovome mnogo razvijenije. Prije svega Ruanda. Od 2004. godine tamo su zabranjene plastične vrećice. A onaj ko baci plastičnu flašu na zemlju, taj plaća kaznu. Ova centralnoafrička država važi za najčišću zemlju kontinenta. Još strožiji zakoni vladaju u Keniji. Koga tamo uhvate sa plastičnom vrećicom mora platiti do 37.000 eura kazne – ili u najgorem slučaju mora u zatvor. na četiri godine

Odreći se suvišnog

To sada počinje raditi i Evropska unija. Uskoro više nećemo moći kupiti plastične vrećice u supermarketima. Plastične čaše za “Coffee-to-go” bit će ukinute “ako bude moguće”. Ali zbog čega se već sada radovati i klicati? To bi bilo prerano. Uvedu li se propisi ili ne – promjena mora početi u glavama ljudi. Moraju biti spremni da se odreknu svega što je suvišno, a što u najboljem slučaju samo ide u korist vlastitoj udobnosti.

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Impuls Teme

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU