fbpx

Exxon Reality Iceberg

 

Britanski think-tank InfluenceMap objavio je ovoga mjeseca izvješće “Stvarna agenda naftnih kompanija po pitanju klimatskih promjena” u kojem objašnjavaju kako pet najvećih svjetskih naftnih kompanija od potpisivanja Pariškog sporazuma 2015. pristupa rješavanju klimatskih problema.

Provjerenom metodom praćenja novca InfluenceMap je ušao u trag rashodima ExxonMobila, Shella, Chevrona, BP-a i Totala na brendiranje i lobiranje kompanija kao prijateljskih klimi. To brendiranje ovaj britanski think-tank precizno prepoznaje kao “zavaravajuće”, i to na temelju financijskih podataka.

Kompanije su potrošile u prosjeku 195 milijuna američkih dolara godišnje na brendiranje, dok su nešto više od toga – 200 milijuna dolara godišnje – trošile na pokušaj kontrole, odgode ili izravnog suprotstavljanja politikama koje mogu znatnije doprinijeti zaustavljanju klimatskih promjena. Zbrojeno, podaci govore da su kompanije u tri godine potrošile ukupno milijardu dolara na takvo zavaravanje javnosti, odnosno na pokušaj da se prikažu kao “eco-friendly” organizacije. InfluenceMap u izvještaju naglašava kako je ovakvo postupanje u izravnoj suprotnosti s globalnim klimatskim sporazumom te da je osmišljeno s primarnim ciljem održavanja socijalnih i pravnih dopuštenja za nastavak poslovanja po principu “business as usual” te za dodatno proširivanje operacija vezanih za eksploataciju fosilnih goriva.

Pratili novac

Spending on Climate Branding Bar 1024x690

Trošak za klimatsko brendiranje

Spend on Climate Lobbying Bar 1024x690

Trošak za klimatsko lobiranje

Budući da su javni financijski izvještaji multinacionalki o lobiranju slabo dostupni, u InfluenceMapu osmislili su metodologiju utemeljenu na dostupnim podacima i intenzivnim istraživanjima korporativnih poruka kako bi procijenili rashode za brendiranje i lobiranje te za utjecaj na klimatsku agendu – bilo da se radi o izravnim ili neizravnim utjecanjima putem nekih ključnih trgovinskih grupacija.

Ta je metodologija rezultirala dosta jasnom slikom. Pokazalo se da kompanije u javnost odašilju pažljivo konstruirane pozitivne korporativne poruke koje ih prikazuju kao važne igrače u zaustavljanju klimatskih promjena, uz istovremeno lobiranje protiv klimatskih poželjnih politika.

Cilj ove strategije je jasan: zadržati javnu podršku ali stopirati implementaciju obvezujućih politika koje bi dovele do pada profita. A godišnja prodaja ovih kompanija iznosi oko jedan bilijun dolara što je oko 55 milijardi dolara profita godišnje. Većina tih prihoda rezultat su poslova vezanih za naftu i plin. Kapitalne investicije ovih kompanija u 2019. godini, promatrano zbrojno, porast će na 115 milijardi dolara od čega će tek tri posto biti alocirano za investicije vezane uz niskougljične tehnologije. Podaci su to izvučeni iz onoga što kompanije jesu javno objavile, navode u InfluenceMapu.

U InfluenceMapu naglašavaju da je lobiranje kod vlada najštetniji dio poslovanja ovih kompanija jer upravo to sprečava vlade da implementiraju bolje klimatske politike. A nezanemariv utjecaj ima i njihova prisutnost na društvenim mrežama. Primjerice, u periodu mjesec dana prije američkih “Midterm” izbora (neki ekvivalent europskim parlamentarnim izborima) ExxonMobil potrošio je 2 milijuna dolara na oglašavanje ciljanoj publici na Facebooku i Instagramu. Reklame kojima su zasipali birače promicale su “dobrobiti” povećanja proizvodnje fosilnih goriva. Također su podržavali i zakonodavne prijedloge formulirane s ciljem negiranja klimatskih promjena.

Lobistička posla

Oil Majors Social Media Map 1024x689

Lobiranje na društvenim mrežama

Lobistički primjeri pak uključuju ExxonMobilovu kontinuiranu promociju svojih bio goriva nastalih na bazi alga, te istraživanja i zajednički financiranu Inicijativu za klimu nafte i plina, čije poruke promoviraju deregulaciju klimatske zakonske regulative uz naglašavanje dobrovoljnih akcija i investiranje u niskougljične tehnologije. Međutim, javnodostupni financijski izvještaji predmetnih kompanija pokazuju da će kopmanije takvim ulaganjima ostvariti tek oko 3% kapitala kojeg će istovremeno ostvariti na naftnim i plinskim poslovima. Cilj Exxona je primjerice da do 2025. godine ostvari proizvodnju od 10.000 barela biogoriva dnevno, no to je tek 0,2% trenutnih proizvodnih kapaciteta rafinerija, što je u biti, smatraju autori studije, statistička greška.

Idući primjeri nisu ništa bolji. PB i Chevron su donirali 13 milijuna dolara za kampanju koja je onemogućila uvođenje poreza na ugljik u američkoj saveznoj državi Washington. Svih pet kompanija financiralo je i sporni Američki institut za naftu koji je prošle godine vodio uspješnu kampanju za deregulaciju pravila o razvoju naftnih i plinskih kapaciteta u SAD-u, a podržavali su i deregulaciju pravila o emisijama metana.

Izvještaj britanskog think-tanka je dakle poprilično jednoznačan i ne ostavlja puno prostora za negiranje, što ipak nije spriječilo sve ove kompanije koje je kontaktirao Euractiv da izvještaj negiraju. Međutim, važnije od znanosti utrošene u Izvještaj, nužno je napomenuti da se situacija neće promijeniti dok ovakvo ponašanje ne bude gonjeno kaznenim zakonom. U konačnici, rok za oporavak civilizacije se još smanjio, te sada iznosi 11 godina. Tri su godine prošle od Pariškog sporazuma i još se ništa na zakonodavnoj ravni nije znatno promijenilo.

 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU