fbpx

nasilje u porodici

Nasilje možete prijaviti i putem SOS telefona koji je dostupan 24 sata (033 222 000 za Kanton Sarajevo, 1265 za FBiH, 1264 za RS).

Piše: Dženana Lepirica, dipl. psihologinja

Centar za socijalni rad Novi Grad Sarajevo

Živimo u sredini u kojoj se problemu nasilja u porodici nažalost ne pridaje dovoljno pažnje niti se neka ponašanja karakterišu kao nasilna. Često se pod nasiljem podrazumijevaju samo oni postupci koji ostavljaju „vidljive“ tragove na žrtvi i zanemaruje se u potpunosti činjenica da su oni nevidljivi i teže uočljiviji ustvari najučestaliji i kao takvi razorniji kako za fizičko tako i za mentalno zdravlje žrtve.

Kada neko spomene nasilje u porodici prvo na što se obično pomisli jeste fizičko nasilje, ali je upravo psihičko ono koje je najčešće jer se po pravilu pojavljuje i uz ostale oblike nasilja u porodici. Nažalost, najteže ga je uočiti jer žrtve (najčešće žene) određene postupke, uključujući i psihičko nasilje, često ne prepoznaju kao nasilje, tolerišu ih i opravdavaju kao odraz partnerove ljubavi, što im neko vrijeme može i imponovati. Zbog toga je neophodno podizati svijest kod žena da su sva ponašanja njihovih partnera zbog kojih se one osjećaju loše ništa drugo do psihičko nasilje nad njima, te im pomoći da ga što ranije uoče i ohrabriti ih da potraže pomoć prije nego što se takvi postupci ozbiljno odraze na njihovo mentalno i fizičko zdravlje.

Žene koje se ponekad boje kako će se njihov partner ponašati stalno izmišljaju opravdanja pred drugima zbog njegovog ponašanja, misle da bi se njihov partner mogao promijeniti samo kada bi one promijenile nešto kod sebe, trude se ne učiniti ništa što bi uzrokovalo konflikt ili razljutilo partnera, uvijek rade ono što njihov partner želi umjesto da rade ono što one hoće, ostaju u vezi jer se plaše šta bi partner mogao učiniti ako ga napuste; one su nesumnjivo žrtve psihičkog nasilja te je neophodno da se obrate nekome od povjerenja ko će im pomoći da pronađu izlaz iz ovakve situacije i shvate da nasilje nije njihova krivica.

Da bi se žena koja je žrtva psihičkog nasilja u porodici odlučila potražiti pomoć i prijaviti nasilje neophodno je da zna kome se može obratiti kako bi nasilje prijavila, ko je nadležan da joj pruži pomoć i šta će se nakon prijave nasilja preduzeti u pogledu njene sigurnosti.

Ako žrtva ne zna odgovore na ova i mnoga druga pitanja, ona se koleba, povlači i često odustaje od prijave. Zato je od presudne važnosti da su informacije o načinu prijavljivanja nasilja, postupanju institucija i državnih službenika lako dostupne i da se u svakoj situaciji primjenjuju procedure propisane zakonom o zaštiti od nasilja u porodici, a koje garantuju da će žrtva koja prijavi nasilje biti zaštićena i detaljno upoznata sa svojim pravima, mjerama zaštite i svim koracima u budućem postupku. Potreba da se sistem zaštite što više približi osobama koje su izložene nasilju u porodici bila je jedna od tema stručnih skupova koje je na temu nasilja u porodici organizirala Atlantska inicijativa uz podršku Ambasada Ujedinjenog Kraljevstva u Bosni i Hercegovini.

Kome prijaviti psihičko nasilje?

Ako ste žrtva psihičkog nasilja u porodici, nasilje možete prijaviti policiji, centru za socijalni rad ili pozivom na SOS telefon. Nadležne institucije za provođenje zakona s ciljem zaštite žrtava nasilja u porodici su: policija, centar za socijalni rad, tužilaštvo i sudovi, koji su obavezni pružiti zaštitu i pomoći žrtvama da nađu izlaz iz kruga nasilja. Sva tijela koja postupaju povodom prijave nasilja u porodici dužna su djelovati hitno.

Kako se prijavljuje nasilje u porodici?

Prijavu se može uputiti usmeno, ličnim dolaskom u nadležnu policijsku upravu ili centar za socijalni rad, pismeno (predati prijavu lično, poslati poštom ili mailom) ili putem telefona. Telefonske i pisane prijave mogu biti anonimne, ali ako se nasilje prijavi pod punim imenom i prezimenom organi nadležni za postupanje po prijavi postupaće brže i efikasnije.

Šta možete očekivati ako ste nasilje prijavili nadležnoj policijskoj upravi?

Policija je jedan od najznačajnijih inicijalnih kontakata za žrtve, a često i prvo mjesto gdje žrtve zatraže pomoć i prijave nasilje u porodici. U zavisnosti od načina na koji ste policiji prijavili nasilje u porodici određuju se i njihove aktivnosti. Ako ste psihičko nasilje kojem ste izloženi odlučili prijaviti ličnim dolaskom u nadležnu policijsku upravu, policijski službenici će postupiti na sljedeći način:

  • Obaviti razgovor s vama o okolnostima nasilja kojem ste izloženi.
  • O svemu obavijestiti dežurnog tužioca.
  • Zaprimiti krivičnu prijavu za nasilje u porodici.
  • Policija je dužna za svaki prijavljeni slučaj nasilja u porodici podnijeti i zahtjev za izricanje zaštitnih mjera s ciljem pružanja hitne zaštite vama kao žrtvi nasilja u porodici dok se krivični postupak ne okonča.
  • U svrhu prikupljanja dodatnih informacija o vama, posebno onih koji bi ukazali na kontinuitet u trajanju nasilja u porodici, obratiće se nadležnom centru za socijalni rad zahtjevom za dostavljanje raspoloživih informacija o vama i vašoj porodici.
  • Također će iz svojih službenih evidencija prikupiti potrebne informacije o počinitelju nasilja u porodici, ako se on od ranije nalazi u policijskim evidencijama.
  • Po zaprimljenoj prijavi nasilja u porodici policijski službenici postupaju hitno jer je potrebno da sav prikupljeni operativni materijal dostave nadležnom sudu u roku od 12 sati od prijave nasilja, kako bi sud u narednih 12 sati donio rješenje kojim se štiti žrtva, a kojim se počinitelju nasilja u porodici izriču zaštitne mjere.

U skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH, počinitelju nasilja u porodici nadležni sud može izreći sljedeće zaštitne mjere:

  • udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor;
  • zabrana približavanja žrtvi nasilja;
  • zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju;
  • obavezan psihosocijalni tretman nasilne osobe
  • obavezno liječenje od ovisnosti nasilne osobe
  • privremeno lišavanje slobode i zadržavanje nasilne osobe

Rješenje o izrečenim zaštitnim mjerama nadležni sud će dostaviti policijskoj upravi koja je podnijela zahtjev za izricanje zaštitnih mjera, te nadležnom centru za socijalni rad, žrtvi nasilja u porodici i počinitelju nasilja u porodici.

Centar za socijalni rad prati izvršenje izrečenih zaštitnih mjera, o čemu obavještava sud, te predlaže prekid, zamjenu mjera drugim mjerama ili produženje njihovog trajanja. Po prijemu rješenja kojim se počinitelju izriču odgovarajuće zaštitne mjere u centar se poziva žrtva nasilja s kojom se razgovara o izrečenim zaštitnim mjerama kako bi se ustanovilo da li razumije sadržaj rješenja, značenje izrečenih mjera i svoju poziciju tokom trajanja mjera, nakon čega se upućuje na obavezu da o svakom kršenju mjera informiše policiju i centar.

U centar za socijalni rad, nakon prijema rješenja o izrečenim zaštitnim mjerama, poziva se i počinitelj nasilja, kako bi se provjerilo da li razumije značenje i svrhu rješenjem izrečenih mjera, posljedice nepostupanja po izrečenim mjerama, te kako bi se upoznao sa mogućim posljedicama ako nastavi sa nasilničkim ponašanjem. Također se upoznaje i s podrškom koju mu centar, i druge institucije sa kojima centar sarađuje, mogu pružiti, kako bi promijenio svoje ponašanje.

Stručni radnici centra po potrebi tokom trajanja mjera odlaze na adresu žrtve i počinitelja nasilja, kontaktiraju ih telefonom, te usmeno ili pismeno komuniciraju s predstavnicima drugih institucija koje su uključene u podršku žrtvi ili u izvršenje izrečenih zaštitnih mjera (policija, centar za mentalno zdravlje, zavod za liječenje bolesti ovisnosti). Informacije do kojih se dođe tokom praćenja izvršenja mjera dostavljaju se nadležnom sudu u roku naznačenom u sudskom rješenju.

Ako ste nasilje u porodici prijavili policiji telefonskim putem, nakon zaprimljenog poziva policija će postupiti na sljedeći način:

  • Na vašu adresu stanovanja hitno će uputiti policijsku patrolu.
  • U razgovoru s vama i članovima vaše porodice policijski službenici će nastojati doći do jasnih informacija o tome šta se dogodilo, da li postoji rizik da vi ili neko od članova porodice budete povrijeđeni (ako ste izloženi prijetnjama, ucjenama, zastrašivanju), posebno nakon završetka intervencije.
  • Procjenjuju da li je potrebna intervencija zavoda za hitnu medicinsku pomoć.
  • Također procjenjuju da li je neophodno za vas i vašu djecu osigurati smještaj ako vam je sigurnost ostajanjem u kući/stanu ugrožena.
  • Ukoliko se zbrinjavanje procijeni neophodnim, policijski će službenici kontaktirati nadležni centar za socijalni rad koji je u obavezi odazvati se pozivu i osigurati vam smještaj u sigurnu kuću.
  • Prije smještaja u sigurnu kuću bit će vam ponuđeno da pristupite u policijsku upravu kako biste podnijeli prijavu za nasilje u porodici.
  • U iznimnim situacijama u toku intervencije iz kuće ili stana može biti udaljen počinitelj nasilja u porodici i zadržan u pritvoru najduže do 24 sata.
  • Ako se procijeni da nema potrebe za ozbiljnijim intervencijama, odnosno ako odbijete pristupiti u policijsku upravu radi podnošenja prijave za nasilje u porodici (neke žene od ovakvih intervencija najčešće očekuju da se nasilni partner samo upozori na nasilno ponašanje), nakon sačinjavanja pismenog zapisnika, intervencija se završava.
  • Daje vam se informacija da ćete biti pozvani u nadležni centar za socijalni rad kako bi vam se pružila podrška i pomoć u prevazilaženju poteškoća uočenih za vrijeme intervencije.

Šta možete očekivati ako ste nasilje prijavili centru za socijalni rad?

Ako ste nasilje u porodici prijavili u nadležni centar za socijalni rad, stručni radnik centra za socijalni rad (najčešće psiholog ili psihologinja) s vama će obaviti razgovor u toku kojeg će vas:

  • Upoznati s vašim zakonskim pravima, posebno s pravima maloljetne djece na zaštitu od svakog vida nasilja i zanemarivanja.
  • Upoznati s nadležnostima koje ima centar, te s mjerama i radnjama koje će u daljem postupku centar poduzimati, a koje su od posebne važnosti za zaštitu i sigurnost vas i vaše djece.
  • Upoznati vas sa mogućnostima smještaja u sklonište za žrtve nasilja u porodici ako se za smještajem ukaže potreba i ako u vašoj lokalnoj zajednici postoji ovakva mogućnost zbrinjavanja.
  • Ako u mjestu u kojem živite nema sigurne kuće, neophodno je da zajedno razmotrite mogućnosti za privremeni smještaj kod vaših srodnika, prijatelja ili da vam se omogući novčana pomoć za sufinansiranje podstanarstva u skladu sa važećim pravnim propisima iz oblasti zakona o socijalnoj zaštiti.
  • Zajedno s vama izradit će plan vaše sigurnosti koji treba sadržati detaljne upute o tome šta i kako postupiti u slučaju da se odlučite vratiti vašem nasilnom partneru, ili budete smješteni kod srodnika ili prijatelja, a nasilje se ponovi.
  • Posredovati i pomoći vam kod ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć i prava na zdravstvenu zaštitu.
  • O razgovoru s vama o okolnostima preživljenog nasilja sačinit će službenu zabilješku koju će proslijediti nadležnoj policijskoj upravi.
  • Uputit će vas u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu ili savjetovalište ako procijeni potrebu za tom vrstom pomoći.

Ponekad je ženama koje su duži niz godina izložene psihičkom nasilju neophodno omogućiti uključivanje na psihoterapiju kako bi im se pomoglo da prorade traumatsko iskustvo nasilja koje su preživjele, da vrate dobru sliku o sebi, te preuzmu kontrolu nad svojim životom, osvijeste svoje pravo na izbor, ali i pravo na život bez nasilja, te im omogućilo potpuni oporavak od traume.

U slučaju da niste u mogućnosti prijaviti nasilje u porodici odlaskom u policiju ili centar za socijalni rad jer ste izloženi stalnim prijetnjama, napadima, uznemiravanju, kontrolisanju i ograničenom kretanju od strane počinitelja, nasilje možete prijaviti i putem SOS telefona koji je dostupan 24 sata (033 222 000 za Kanton Sarajevo, 1265 za FBiH, 1264 za RS).

Šta možete očekivati ako ste nasilje odlučili prijaviti putem SOS telefona?

Dežurna operaterka ili operater SOS telefona, po prijemu vašeg poziva ima mogućnost kontaktirati policiju koja je poslije prijave obavezna izaći na mjesto gdje se nasilje desilo, pružiti vam podršku i pomoć i u slučaju potrebe za vašim smještajem u sigurnu kuću kontaktirati nadležni centar za socijalni rad. Kada pozovete neki od brojeva SOS telefona, niste obavezni dati svoje lične podatke, a pruža vam se mogućnost da dobijete informacije o svojim pravima kao i upute za ostvarivanjem različitih vidova pomoći, posebno u slučaju kad zbog straha od počinitelja ne želite prijaviti nasilje. Ovo je najjednostavniji način da dobijete sve potrebne informacije o svojim pravima, ali i jasne upute za dalje postupanje.

Ko ima obavezu da prijavi nasilje u porodici?

Zakonsku obavezu prijavljivanja nasilja u porodici imaju zdravstveni i socijalni radnici, nastavnici, vaspitači, medicinske, obrazovne i druge ustanove, nevladine organizacije, kao i svaki građanin i članovi porodice koji znaju za slučaj nasilja u porodici. Obavezni su prijaviti slučaj nasilja policiji, nadležnom tužilaštvu ili centru za socijalni rad.

Ukoliko žrtva nasilja ne želi podnijeti krivičnu prijavu protiv počinitelja nasilja, ona može dobiti pomoć od nadležnog centra za socijalni rad kroz uključivanje porodice u tretman i podršku. Žrtva se u centru povezuje i sa nevladinim organizacijama koje se bave pružanjem podrške i pomoći žrtvama nasilja u prodici ili imaju programe ekonomskog osnaživanja žena žrtava bilo kojeg vida nasilja u porodici. Bez obzira da li je protiv nasilnog partnera podnijela krivičnu ili prekršajnu prijavu za nasilje u porodici, žrtva može biti zbrinuta u sigurnu kuću radi osiguranja njene fizičke zaštite, ali i pružanja psihološke podrške i pomoći.

Šta ako se ne želite obratiti policiji ili centru za socijalni rad?

Žrtve nasilja koje ne žele prijaviti nasilje nadležnim institucijama (policiji, centru za socijalni rad) niti biti smještene u sigurnu kuću, u Kantonu Sarajevo mogu dobiti podršku i pomoć u Centru za žene Fondacije lokalne demokratije gdje im se pruža besplatna pravna pomoći iz oblasti porodičnih odnosa, socijalne zaštite, zdravstvene zaštite, zapošljavanja, radnog prava, prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, psihološka podrška i savjetovanje, socijalno-ekonomska podrška, informisanje o socijalnim uslugama i pružateljima tih usluga, te brojni drugi vidovi pomoći.

U okviru projekta „Jačanje odgovora na nasilje u porodici tokom i neposredno nakon krize COVID-19 u BiH“ cilj je provesti i objaviti jedinstvenu analizu nasilja u porodici tokom krize COVID 19 i postaviti posebne mjere koje će se predložiti onima koji su važan faktor u suočavanju i prevenciji porodičnog nasilja (socijalne službe, pravosuđe).

Izvor: atlanskainicijativa.org

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU