fbpx

faruk hadzic 21

Foto: Dženat Dreković/NOMAD

Prije nekoliko godina, mislim da je to bilo upravo tokom izborne kampanje, jedan od političara izjavio je kako je Bosna i Hercegovina imala veću stopu ekonomskog rasta od Njemačke. Namjera ovakve izjave je bila vrlo očita, a to je da prikaže da ekonomski način vođenja države ima efekta i kako se mi brže razvijamo nego jedna Njemačka, koja je najjača ekonomija u Evropskoj uniji. Naravno, ekonomisti su vrlo burno reagovali na ovakve izjave, ali sama tvrdnja jeste bila tačna. Bosna i Hercegovina jeste te godine imala veću stopu ekonomskog rasta. Problem je u tumačenju podataka jer takav podatak sam po sebi nije dovoljan. Potrebno je sagledati cjelokupne podatke i onda utvrditi da li smo zaista imali ekonomski rast koji je bio veći od rasta Njemačke ili ne.

Piše: Faruk Hadžić 

Problem našeg društva je što veliki broj građana Bosne i Hercegovine nema osnovna ekonomska znanja i što smo u tom smislu relativno nepismeni. Znamo svaku i najmanju glupost o našoj političkoj sceni, ali one bitne životne stvari – poput koliku smo zaista platu zaradili, a koliku smo dobili na račun, koliko nam se poreza uzme kroz potrošnju i gdje taj novac ide dalje – naravno ne znamo. Dijelom je to odgovornost i nas iz akademske zajednice, treba raditi na povećanju nivoa ekonomske pismenosti stanovništva. Neko to ne želi zato što ni sam ne zna dovoljno, pa je onda to teško i prenijeti drugima, drugi opet kroz kompleksnu terminologiju žele dokazati da su kao stručni za nešto, uz problem razumijevanja onoga što govore. Jedna grupa ekonomista, uključujući i mene, aktivno posljednjih godina kroz mnoge besplatne treninge širom Bosne i Hercegovine, pokušava na jednostavan način građanima pojasniti osnovne ekonomske pojmove.

Ukoliko uspijemo u našoj misiji, imamo šansu da se kao društvo otrgnemo iz ralja nacionalističko-populističke zadojenosti. Ako nivo pismenosti ostane na nivou na kojem je sada, onda masama nije teško upravljati. Dovoljno je kontrolisati medije, pripremiti saopštenje i plasirati ga i tako manipulisati podacima i činjenicama. Dat ćemo nekoliko primjera kako bismo pokazali kako je jednostavno manipulisati podacima.

Referisat ćemo se prvo na podatak sa početka teksta da je Bosna i Hercegovina imala veću stopu ekonomskog rasta od Njemačke. Ako ćemo govoriti činjenicama, onda je Bosna i Hercegovina od 2015. godine a zaključno sa prošlom, 2021. godinom, imala svake godine veću stopu ekonomskog rasta od Njemačke. U 2020. godini, kada je pandemija covida-19 ostavila ogromne štetne posljedice, Bosna i Hercegovina je imala manji pad od Njemačke. Logično je da bi se pomisli da smo bolji i da bolje napredujemo. Još ako imate kontrolu nad medijima, onda je promocija ovakvih vijesti u javnosti više nego izvjesna, i mnogi će povjerovati u tako nešto, pogotovo na predizbornim skupovima i tribinama. Ako je tako, onda se postavlja pitanje, zašto mnogi naši sugrađani svake godine napuštaju državu i odlaze baš u tu Njemačku, koja ima manje stope rasta od naše države?

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, potrebno je posmatrati i neke druge indikatore i podatke. Jedan od tih podataka je i bruto domaći proizvod po glavi stanovnika. Ovaj podatak uključuje i ove prethodne stope rasta. Bruto domaći proizvod po glavi stanovnika, najjednostavnije rečeno znači koliko je novih proizvoda i usluga nastalo unutar jedne ekonomije u prosjeku po stanovniku. Kada uzmemo ove podatke za nas i Njemačku za 2015. godinu, onda se može vidjeti da je te godine bruto domaći proizvod po jednom stanovniku Njemačke iznosio 41.103 dolara, a za našu državu 4.730 dolara. Šest godina kasnije, nakon što smo imali veći ekonomski rast svake godine od Njemačke, njihov bruto domaći proizvod je povećan na 50.802 dolara, a naš na 6.916 dolara. Dakle, Njemačka je u za ovih šest godina imala povećanje od 9.699 dolara, a mi za 2.182 dolara!

Kako su nas političari uvjeravali da smo imali veći ekonomski rast od Njemačke? Odgovor je upravo u samoj statistici i prikazivanju podataka. Njemačka, iako je imala niže stope ekonomskog rasta, imala je daleko veću osnovicu za obračun, za razliku od nas koji smo i dalje na vrlo niskom nivou. Neko može sa platom od 600 maraka imati povećanje od 10% ili 60 KM, a neko može sa platom od 10.000 maraka imati povećanje od 1% ili 100 KM. Ko je onda dobio više novca? Ovaj primjer pokazuje kako se procentima može manipulisati. Za one koji će pitati zašto se poredimo sa Njemačkom, a ne sa susjednim zemljama – za pretpostaviti je ako smo imali takav rast, sigurno smo njih prestigli. Idemo provjeriti. Za isti period od 2015. do 2021. godine, Hrvatska je povećala bruto domaći proizvod sa 11.933 na 17.399 dolara ili za 5.466 dolara, Srbija sa 5.589 na 9.215 dolara ili za 3.626 dolara, dok je Crna Gora povećala sa 6.517 na 9.363 dolara ili za 2.846 dolara. Ne da nismo stigli navedene zemlje ili ih prestigli, već smo povećali razliku i još više zaostajemo za njima.

Sada se može dati odgovor zašto mnogi naši sugrađani svake godine napuštaju državu i odlaze baš u Njemačku, jer ekonomski naš rast zapravo nije rast, već stagnacija.

Upravo ovakve manipulacije će nam poslužiti kao osnova da ćemo u narednom periodu statistički pobijediti i inflaciju i da ona više neće biti problem za naše društvo i državu, barem prema politici i medijima koji će to prenositi, te botovima koji će razapinjati sve moguće protivnike tvrdeći da je inflacija pobijeđena i da se cijelo vrijeme javnost obmanjivala lažnim procjenama.

O inflaciji smo govorili u različitim tekstovima, tako da nećemo ulaziti u pojedinačni rast cijena nekog proizvoda, ali želimo objasniti kako statistika prati, u ovom slučaju, rast cijena i kako se to prezentuje u medijima. Kod rasta cijena, prati se nekoliko različitih usporedbi, poput kretanja trenutnog mjeseca ili određenog perioda od nekoliko mjeseci u odnosu na isti mjesec ili period prethodne godine. Na ovaj način se žele pratiti kretanja samo u odnosu na godinu prije. Ovaj podatak je danas bitan, ali neće biti toliko bitan naredne godine. Drugi podatak i praćenje se odnosi na usporedbu trenutnog kretanja cijena u odnosu na bazni period, što predstavlja određenu godinu koja se uzima kao početna. U našem slučaju bazna godina je 2015. godina. Do avgusta prošle godine, nije bilo značajnijeg rasta u odnosu na ovu baznu godinu, čak je tokom perioda vrijednost bila i negativna, tj. imali smo opšte smanjenje cijena. Međutim, tada kreće, već poznati rast cijena i novo izazovno vrijeme u kojem trenutno živimo.

Sigurno se pitate kako će statistika pobijediti inflaciju? Vrlo jednostavno. Medijske kuće i novinske agencije, kao i statističke agencije u svojim izvještajima, prilikom objave kretanja cijena, prate kretanja tekućeg mjeseca u odnosu na isti mjesec godinu ranije. S obzirom da do avgusta 2021. godine, nije bilo rasta cijena, kada je počelo povećanje cijena svaki naredni mjesec i kada to poredimo sa istim mjesecima prethodne godine, onda imamo veliki i značajniji rast. Zato danas, kada gledamo posljednje podatke za juli, imamo ogroman rast cijena u odnosu na juli 2021. godine, kada rast cijena još nije bio značajan. Međutim, sada zatvaramo taj krug i kreće usporedba za naredne mjesece u odnosu na mjesece prošle godine, kada je krenuo rast cijena, tako da će sada rast cijena biti manji u odnosu na te mjesece, a i dalje jako visok.

Recimo da je cijena pilećeg fileta koštala 7 KM u julu 2020. godine. Godinu dana nakon toga došlo je do povećanja na 10 KM, a sada u julu 2022. godine, cijena je 11 KM. Ako gledamo rast cijena u julu 2021. godine u odnosu na juli 2020. godine, onda je zabilježen rast cijena od 42,9%. Sada kada računamo rast cijena u julu 2022. godine, onda računamo u odnosu na juli iz 2021. godine, kada je cijena pilećeg fileta bila znatno veća. Kada poredimo rast sa 10 na 11 maraka, onda je zabilježen rast od samo 10%, a cijena pilećeg fileta je i dalje jako visoka i nije prilagođena našem standardu. Statistika će ovo, zajedno sa medijima, prikazati kao znatno usporavanje rasta cijena i kako je inflacija dovedena pod kontrolu. Ovo će posebno biti izraženo u mjesecima poput marta, kada je došlo do velikog povećanja cijena. Ako gledamo onaj drugi podatak i usporedbu sa baznom 2015. godinom, vidimo da inflacija nije pobijeđena, već je i dalje tu. Ako ne bude dramatičnog rasta cijena tokom zime, što je sada vrlo teško prognozirati, od proljeća ćemo sve manje i manje pričati o inflaciji.

Ova situacija podsjeća na scenu iz filma „Ničija zemlja“, gdje vojnik Cera leži na odskočnoj mini. Ako se pomakne – eksplozija. Kao što je tada došao njemački UN-ov ekspert za mine i utvrdio da se ne može razminiratitrošio vrijeme dok svi nisu zaboravili na ostavljenog Ceru, tako će se i nama u ovoj cijeloj frci i konfuziji oko izbora podvaliti poneki medijski izvještaj kako se inflacija smanjuje. A u stvarnostiinflacija je i dalje tu, na odskočnoj mini.

Izvor: NOMAD.ba

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Impuls Teme

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU