UrbanObserver

Petak, 29 Augusta, 2025

Draga Hillary, ne možeš biti feministkinja i zalagati se za rat

Dugogodišnji doprinos Hillary Clinton međunarodnim ratovima izruguje se njezinom pretvaranju da podržava ženska prava.

U nedavnoj debati s Donaldom Trumpom, Hillary Clinton se još jednom brandirala kao šampionka borbe za ženska prava i križarka protiv seksualnog nasilja. Ovim nastupom, Clinton je zaradila značajne bodove od ljudi koji očito nisu smatrali nužnim da se reflektiraju na fundamentalnu nepomirljivost feminizma i upornog huškanja na rat.

No, činjenica je da se dugogodišnji doprinos Clinton međunarodnim ratnim bojištima smije u lice njezinom pretvaranju da se bori da prava žena ne budu ugrožena, bilo seksualno, ili na neki drugi način.

Uzmimo za primjer njenu snažnu podršku ratu u Iraku – ili točnije rečeno – totalnoj destrukciji te zemlje. U jednom poglavlju novog izdanja False Choices:  The Faux Feminism of Hillary Rodham Clinton, (Lažni izbori: Lažni feminizam Hillary Rodham Clinton) koje je priredila Liza Featherstone, suosnivačica CODEPINK-a Medea Benjamin opisuje konfrontiranje sa tadašnjom senatoricom Clinton u pripremama za invaziju 2003. godine: “Nedavno se vrativši iz Iraka, prenijela sam (Clinton) da su nam inspektori za oružje u Bagdadu rekli da ne postoje nikakva opasna oružja za masovnu destrukciju i da su žene u Iraku preplašene ratom koji se pripremao i očajno žele da se to zaustavi. ‘Divim se tvojoj volji da govoriš u ime žena i djece u Iraku’, odgovorila je Clinton, ‘ali postoji jednostavan način kako spriječiti da itko bude ozlijeđen, a to je da se Saddam Hussein razoruža.'”

Naravno, teško je razoružati nekoga tko ne posjeduje oružje o kojem se govori. I nažalost po njenu trenutnu kampanju protiv seksualnog nasilja, ‘šteta’ kojoj je irački narod i dalje izložen, zahvaljujući SAD-u i njihovim prijateljima, uključuje i mnoge slučajeve silovanja od strane okupatorskih vojnika, što se,nažalost, često događa u takvim situacijama.

Zapravo, uopće ne bi bilo nategnuto usporediti silovanja sa samim činom vojne invazije, ukoliko ga shvatimo kao neželjeni prodor na određeno područje i nanošenje stalnih fizičkih i psihičkih povreda.

Nadalje, čini se da institucionaliziranje silovanja unutar same američke vojske ističe urođenu nekompatibilnost želje da istovremeno budete za prava žena i za militariziranje. U 2008. godini, bivša američka kongresmenka Jane Harman je napisala: “Vjerojatnije je da će žene na službi u američkoj vojsci biti silovane od strane suboraca nego ubijene neprijateljskom vatrom u Iraku … Kao što stari Pogo crtić kaže: “Susreli smo neprijatelja i neprijatelj smo mi. ‘”
Istodobno, u svijetu Hillary Clinton ne možete nikada imati previše neprijatelja.  Članak u časopisu Time iz 2014. primjećuje neke njene napore huškanja na rat kao američke državne tajnice za vrijeme administracije Baracka Obame, kada je ‘njezin’ State Department omogućio širenje smrtonosnih napada dronovima. U nastavku, autor članka primjećuje da je prilikom eskalacije sukoba u Afganistanu, Libiji i operaciji Bin Laden – Clinton zauzimala agresivniju liniju od ministra obrane Roberta Gatesa, republikanca kojega je imenovao sam Bush.

A New York Times Magazine je u travanjskom izdanju objavio članak koji se bavio ‘afinitetom Clintonove prema oružanim snagama’: “U bombastičnim, testosteronom ispunjenim predsjedničkim izborima 2016. godine, Hillary Clinton je uistinu posljednji sokol u utrci. Budite sigurni, samo “pravi sokol” bi prijetio – tijekom svoje prethodne predsjedničke kampanje – da će “potpuno sravniti sa zemljom” Iran u slučaju napada na Izrael. Istodobno, taj isti Izrael i dalje uništava Palestince alarmantnom stopom uz lojalno odobrenje Clinton.”

“Mislim da je Izrael učinio ono što je morao učiniti”, bila je njezina procjena izraelskog napada na pojas Gaze 2014. u kojemu je poginulo oko 2.251 Palestinaca/ki, među njima 299 žena i 551 dijete. Nije ni čudo, možda, što je više promatrača/ica događaja u razorenoj Gazi ocijenio djelovanje Izraela kao neki vid silovanja. I dok Trump ostaje neporeciva uvreda za čovječanstvo, on se barem ne pretvara da ima moralno čvrste principe, niti piše sljedeće tvitove: “Svaka osoba koja je preživjela seksualno nasilje zaslužuje da se čuje, da joj se vjeruje i da bude podržana”.

Problem s ovim konkretnim tvitom nije samo osjećanje; problem je što Clinton sama ne vjeruje u to – jer da bi tak tvit bio istinit morala bi mnogo toga čuti o žrtvama američkog nasilja u svijetu. Srećom za nadglednike carstva, međutim, žrtve imperijalizma lako nestaju iz globalnog diskursa – osim, naravno, ukoliko ne mogu biti prikazani/e kao da nas mole da ih bombardiramo do oslobođenja.

U poglavlju svoje knjige ‘False Choices’, feministička znanstvenica Sila Eisenstein primjećuje da su “bombe SAD-a umotane u retoriku prava žena u ratovima u Afganistanu i Iraku” i da se “slični problemi pojavljuju u Hillarynom najnovijem pogonu prema još jednom ratu” u Siriji.

Ističući kako su “većinom feminizmi u SAD-u i inozemstvu u proteklih tri desetljeća postali … više intersekcijski, aktivno antirasistički i antimilitaristički,” Eisenstein predviđa da će “Clinton kao predsjednica biti korištena da zaustavi ovu radikalnu evoluciju i preruši militarizam, uz prijateljsko bijelo žensko lice, u feminističko postignuće.”

Clinton može optuživati Trumpa koliko god želi da ide protiv ženskog dostojanstva – i bit će u pravu. Ali i ona sama vraški radi na tome.

Belén Fernández je autorica knjige “Imperijalistička poruka: Thomas Friedman na radu”, u izdanju Verso i urednica je u časopisu Jacobin

Prevela i prilagodila: Jovana Živković 

Libela

Povezane vijesti

Najcrnja hronika

Foto: Printscreen/YouTube Ovaj kolumnista često odene ronilačko odelo te zaroni tabloidnom kanalizacijom kako čitaoci ne bi morali. Čini to profesionalno i bez žara, uz ubeđenje...

Drugo ubojstvo Josipa Reihl Kira

Dragan Markovina Jednom su krivi Crnogorci samo zato što su Crnogorci, drugi put su to antifašisti samo zato što su antifašisti, uvijek su krivi pojedinci...

Popular Articles