fbpx

Prošlo je tačno 20 godina od jednog stiska ruke, jedne oborene glave i odlaska oko 30 000 ljudi. 12. marta 1996. godine, ulaskom vojne i civilne vlasti tadašnje Republike BiH, Općina Ilidža je zvanično reintegrisana u Kanton Sarajevo.

12825680 10207991811329601 593668458 n

Autor: Impuls

Mir kao nevjerica

Nakon što je i zvanično potpisan Dejtonski (Deyton) mirovni sporazum, 14.dDecembra 1995. godine, bilo je jasno da nastupa novo vrijeme. Šok i nevjerica vladala je tadašnjim strogim centrom Ilidže, kada se kroz tihi šapat pročulo da će sva osvojena teritorija, koja je uključivala mjesne zajednice: Centar, Osjek, Blažuj, Rakovicu, Stupa 2, Otes i Kasindolsku, ipak pripasti Federaciji. Nakon šoka nastupio je bijes što je najbolje osjetio na svojoj glavi rahmetli Ibrahim Ljubić, prevoznik koji je prvi napravio historijsku post-ratnu vožnju magistralnim putem M17 od Konjica prema Sarajevu.

Incident se desio 23. decembra, tačno dan nakon odluke Eufora o uklanjanju barikada i slobodnom cestovnom prolasku kroz cjelokupne općine Hadžiće i Ilidžu. U ličnom kamionu natovarenom ostacima mlijeka u prahu koje je trebao voziti u Klinički Centar na Breci, Ibrahim je bez većih problema prošao kroz mnoge punktove od Konjica do Ilidže. Metak koji je došao iz snajpera sa obližnjih zgrada u naselju Pejtonu mu je prosuo mozak, tek nešto ispred Kasindolskog mosta sa kojeg se jasno vidio grad. I pored sveobuhvatne istrage koju su vodili pripadnici Francuskog bataljona, ni snjaper ni ubica nikada nisu pronađeni.  

Vama hvala, ali mi idemo

Pored tog ubistva, desilo se još par incidenata, gdje su ljudi koji su vozili teretne šlepere bili zaustavljani i fizički matletirani, pa prvi znaci sa terena o novom mogućem miru nisu bili ohrabrujući.

Upravo iz tog razloga "meditacijsku" ulogu u razgovorima o reintegraciji općine Ilidža kao i o slobodnom kretanju su preuzeli Mihael Štajner (Steiner) i Karl Bild (Carl Bildt). Suštinski pregovori su počeli u drugoj polovini mjeseca januara, a nakon skoro mjesec dana i bespotrebne borbe stranci su odustali od ubjeđivanja Srpske delegacije da prekinu sa realizacijom projekta iseljenja Srba sa osvojene – okupirane teritorije općine Ilidža.

Bio je to potpuno neshvatljiv razvoj događaja kada su nakon prvog poslijeratnog susreta u hotelu Bosna, u parku kompleksa hotela Terme, gdje su  prvi put razgovarala dva predsjednika zaraćenih strana, Neđo Prstojević i Husein Mahmutović. Daleko od uticaja velike politike i stranih interesa, dvojica prijeratnih poznanika, razmjenila su informacije o zdravlju i opštoj situaciji, na polu-masnom papiru uručena je izjava Bošnjačkih lidera kao i Predsjednika izvršnog odbora kriznog štaba ratne Općine Ilidža, gdje se dolslovno moli Srpski narod da ne napušta svoja ognjišta, gdje se garantuje sigurnost i fer odnos prema svim koji imaju želju da ostanu, nakon reintegracije općine u Federalne okvire.

Ali, iako je tada načelni dogovor bio postignut, samo 2 mjeseca kasnije doživio je svoj debakl. Na jednom od posljednih razgovora koji su se vodili u JAT-ovom neboderu, u trenutcima kada su stranci frustrirani napustili sjednicu objašnjavajući Srpskoj stranci da EUFOR neće raditi na raseljavanju Srba iz općine Ilidža, odnosno da su oni kao privremena vlast dužni zaštiti sve objekte i imovinu koja se nalazi na njihovoj teritoriji, dva prijeratna poznanika uspjela su probaciti koju riječ. Na pitanje Mahmutovića zbog čega toliko insistiranje na odlasku, zašto ne žele ostati u Federaciji, Prstojević je samo odgovorio:

"Huso vema hvala ali mi idemo."

Neosporne i manje poznate činjenice

- Prvi ubijeni Ilidžanac je Mustafa Radović. Radović je bio direktor osnovne škole u centru Ilidže. Ubijen je u martu 1992. godine. Za njegovo ubistvo niko nije odgovarao.

- Na posljednjem zajedničkom brifingu, pred posljedni pregovarački sastanak, engleski pregovarački tim informisao je Karla Bilda da je Neđo Prstojević tražio dar u visni 50 000 engleski funti, kako bi sačuvao kompleks hotela "Terme". Nije poznato da li je novac uplaćen, ali se sigurno zna da su hoteli sačuvani i u njima se nalazio štab EUFORA do 2000-te godine.

- U centru Općine Ilidža postojala su 4 logora za nesrpsko stanovništvo koje su držali pripadnici Belih Orolva i Crvenih Beretki. Pretpostavlja se da je u njima mučeno  preko 200 bošnjaka od kojih se izdvaja Nijaz Abadžić jedan od najpoznatijih i najpriznatijih Jugoslovenskih novinara. Za taj zločin niko nikada nije odgovarao.

- U maju 1992. godine, prislino je iz svojih kuća u Kasindolskoj ulici odvedeno 40-tak Bošnjaka u logor Kula u Lukavici. Nakon toga su ubijeni i pokopani u masovnoj grobnici na Sokocu. Općina Ilidža na čelu na Huseinom Mahmutovićem je uplatila 10 000 KM za otkrivanje lokaliteta masovne grobnice. Osobe su naknadno pokopane na groblju u Kovačima u Hrasnici. Ni za taj zločin do danas nije niko odgovarao.

- U noći s 9. na 10. mart 1996. godine, prema posebnim instrukcijama iz vrha SDS partije, u svom sivom Mercedesu, supružnici Petrović su izvršili paljenje svih vila na lokalitetu Velike Aleje, kao i pojedinih objekata u strogom centru Ilidže. Supružnici Petrović obitavaju trenutno u Bijeljini bez pokrenute krivične prijave za svoja nedjela.

- Francuski bataljon EUFORA spriječio je uništavanje gradskog vodova Bačevo, a engleski batoljon je spasio sve vodove i električnu mrežu.

- Mirza Idrizović je izvršio deminiranje svih mostova u centru Ilidže, kao i osnovnih škola te osnovne muzičke škole.

- Kološinac Nizvet je spasio KSC Ilidža, dom zdravlja kao i mnoge stambene objekte od požara zajedno sa svojom ekipom vatrogasaca.

- Prema zvaničnim podacima USAID-a iz oktobra 1996. godine, na Općini Ilidža potpuno je uništeno (spaljeno ili opljačkano) 1 245 stambenih jedinica, te Fabrika Čilima – Čilimara, Energoinvest d.o.o. – Stup, Fabrika Bicikla – Lasta, Fabrika Motora Sarajevo – FAMOS Hrasnica, sva skladišta Stanić d.o.o. – Stup. Ukupna procjenjena šteta iznosila je 174,6 miliona dolara.

- Pretpostavlja se da je u periodu od 01.01 1996. do 08.03.1996. Općinu Ilidža napustilo oko 30 000 Srba. 90% od tog broja se nikada nije vratilo da živi na svojim ognjištima. Također se pretpostavlja da trenutno živi oko 4% Srba na općini, odnosno 7% od prijeratnog broja stanovnika.

- Dan reintegracije općine, 12. mart, je ujedno i rođendan Huseina Mahmutovića, predsjednika Kriznog štaba federalne Općine Ilidža koji je sudjelovao u pregovorima oko reintegracije.

Tekst je nastao na osnovu informacija Huseina Mahmutovića, do Neđe Prstojevića nismo uspjeli doći. Pretpostavlja se da živi u nekom selu blizu Gacka. 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Vjerujem političarima koji su dugo na političkoj sceni - 10.4%
Vjerujem novim političkim kandidatima - 86.1%

Ukupno glasova: 144
Glasanje u ovoj anketi je završeno

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU