Možda je umjetnost prosto reakcija organizma na vlastitu ograničenost

Da ponovim: voda se izjednačava sa vremenom i čini dvojnika ljepote. Dijelom sazdani od vode, mi služimo ljepoti na isti način. Glačajući vodu, ovaj grad oplemjenjuje izgled vremena, uljepšava budućnost. To je njegova uloga u vasioni. Grad je statičan, dok se mi krećemo. Suza to dokazuje. Jer mi odlazimo, a ljepota ostaje. Mi idemo u budućnost, a ljepota je vječna sadašnjost. Suza je pokušaj da se ostane, da se ne ide, da se slije s gradom. Ali, to je protiv pravila. Suza je korak nazad, danak koji budućnost plaća prošlosti. Ili je rezultat oduzimanja većeg od manjeg: ljepote od čovjeka. Isto važi za ljubav, jer je čovjekova ljubav veća od njega samog.

Vodeni žig