fbpx

lav tolstoj 0

Jedan od najvećih umova čovječanstva, onaj od kog je učio veliki Gandi smatrao je da nasilje nije put do oslobođenja. Za njega su ljubav i težnja ka jedinstvu ljudskih duša bile jedini izlaz. Smatrao je da je pogrešno što su ljudi hiljadama godina išli putem nasilja u kojem su vidjeli opstanak.

piše: Ilijana Božić

Čitajući Tolstoja uviđamo da je veliki ruski genije učio da je reforma duha neophodna za sve ostale društvene promjene. Nije bio za revolucije, nego za reformu i to reformu duha. Pokušao je da mijenja društvo namećući stav da se vlast ne ruši nasiljem nego jačanjem narodne svijesti, ali kao što to obično biva živio je u vremenima koja mu nisu bila naklonjena.

Njegovi stavovi nisu bili po volji Crkve, ali ni tadašnje vlasti. Imao je svoj sistem obrazovanja u kojem su djeca naučila mnogo uz opušten i prijatan rad, a savremenici su je osporavali i širili netačne informacije o njoj. U prirodi i prirodnoj medicini vidio je jedini lijek svih bolesti. U današnje vrijeme kada vlada lažni vjerski moral i društveno licemjerje ne bi bilo na odmet mnogima da se late Tolstojevih djela i životopisa i da nauče mnogo o školstvu, vjeri i čovjeku.

Zbog njegovih drugačijih shvatanja religije Crkva ga je proglasila jeretikom i pozivala vjernike da se uzdrže od čitanja njegovih djela, a on je bio ubijeđen da se glavni cilj ljudskog života ogleda u požrtvovanom radu za druge. Pojedine crkvene obrede nije smatrao religioznim nego magijskim običajima, a smisao vjere je vidio u ljubavi prema bližnjima. Iz zapisa njegove supruge Sofije koji su zabilježeni 1882. godine saznajemo da je je Tolstoj bio mnogo nesrećan u Moskvi. Prosto njegovi hrišćanski nazori nisu mogli da se usaglase sa uslovima raskoši, gotovanstva i borbe gradskog života. Stoga je često putovao na imanje u Jasnoj Poljani gdje se na kraju i odselio napustivši moderni gradski život i licemjerno društvo koje je do detalja opisao u romanu „Ana Karenjina“.

Maksim Gorki je kazao da kada s Tolstojem govori, čovjek se osjeća kao dječak, rekao je „Ne govori čovek, planina govori!“

lavtolstoj

foto: Google

Škola u Jasnoj Poljani

Tolstoj je bio zaštitnik seljaka i smatrao je da pravo na zemlju imaju oni koji je obrađuju, a na svom imanju je otvorio školu za seosku djecu. Morozov koji je radio kao učitelj Tolstojeve škole zapisao je da je škola prije njega promijenila dosta učitelja. Kako je zabilježio neki učitelji su odlazili jer su djeca bila nemoguća, a drugima je Tolstoj davao otkaz jer su bili pregrubi prema djeci. Morozov je zapisao:

„Ništa tu nije bilo nalik na školu u kakvoj sam ja učio i kakve sam vidio. Deca su sedila većinom u parovima, retko po troje ili u velikoj grupi po petoro. Jedan par čita, drugi piše slova ili reči, treći pišu brojeve, četvrti crtaju. Jednom rečju svak radi što mu je zgodnije. Samo se čuju povici „Lave Nikolajeviču! Dođi k nama, pogledaj: da li dobro čitamo?“.

Vidimo da je Tolstoj imao jedan sasvim drugačiji princip na kojem je zasnivao obrazovanje. Djeca su u njegovoj školi slobodno raspolagala svojim vremenom i nisu bila ograničena nikakvim satima za učenje. Jedni su odlazili, dok su drugi dolazili i tako je to bilo od ranog jutra do kasne večeri. Tolstoj i učitelj su djecu znali odvesti kućama u kasne sate. Tolstoj nije izvodio nastavu po udžbenicima didaktike, nego po onom planu koji je izradila njegova genijalna glava koja je željela da školu pretvori u porodicu. Zahvaljujući takvom stavu djeca u njegovoj školi su se sama prihvatala rada bez ikakvog prisiljavanja. Međutim, o Tolstojevoj školi u Jasnoj Poljani kružile su razne priče. Upravo zbog njegovog drugačijeg sistema obrazovanja koji je odudarao od standardnog vladalo je netačno mišljenje da je ta škola ličila na ciganski logor. Međutim, Tolstoj je imao sasvim drugačije viđenje svijeta, religije i obrazovanja. Čitao je na poljskom, češkom i srpskom, a dobro je znao grčki, latinski i jevrejski, a metod za učenje stranih jezika je bio da se na jeziku koji se uči čita ono što se dobro zna na ruskom odnosno maternjem. Njegov sin Ilja Tolstoj je zapisao da je zahvaljujući Tolstojevom originalnom vidu učenja oduševio profesore na upisu u gimnaziju, jer je bez poznavanja gramatike čitao i prevodio bolje nego što se tražilo.

Pored zanimljivog sistema školstva Tolstoj je imao i svoj sistem liječenja. Više od unutrašnjih lijekova vjerovao je u spoljašnja ljekovita i higijenska sredstva, u meleme od smole, obloge, masažu, šetnju na vazduhu i provjetravanje sobe. Nije vjerovao u lijekove i smatrao je da oni smetaju prirodi organizma da se sama bori sa bolešću. Kad je bio bolestan uzimao ih je djelimično zbog žene Sofije koja je vjerovala u lijekove i nastojala da ih on uzima, a djelimično iz poštovanja prema ljekarima. Volio je urednost i čistoću ali ne i kicoštvo i eleganciju. Odjeću je nosio dok je ne iznosa, a svijeću je sagorijevao do kraja.

lt porodica

Porodica

Tolstojeva supruga Sofija je zapisala da je Tolstoj obožavao da se igra sa najmlađom djecom, a imao ih je dvanaestoro. Stavio bi dijete u praznu korpu koju bi zatvorio i nosio po kući. U jednom trenutku bi se zauistavio negdje i naredio djetetu u korpi da pogađa u kojoj sobi se nalaze. Te trenutke njegova djeca su obožavala. Njegov sin Ilja Tolstoj sjećao se da je veliki genije imao veoma zanimljive šale, te da je jedna od njih bila „numidijska konjica“. Kada bi otišli gosti koji su djeci bili veoma dosadni, a kojih je neprestano bilo u Tolstojevom domu, porodica bi sjedila i ćutala. Tolstoj bi onda odjednom skočio sa stolice dižući jednu ruku uvis i iz sve snage galopirao i poskakivao oko stola. Onda bi sva djeca počela da trče za njim oponašajući ga. Optrčali bi tako sobu i zadihani bi sjeli na svoja mjesta čili i veseli. To je radio da oraspoloži djecu i polazilo mu je za rukom. Ilja je zapisao da su bili oduševljeni kada bi im otac čitao Žila Verna. Svako veče bi se okupljali i on im je čitao „Djecu kapetana Granta“, „80.000 milja pod morem“, „ Put na mjesec“, „Tri Rusa i tri Engleza“ i „Put oko svijeta za 80 dana“. Svako veče djeca su željno iščekivala njegove ilustracije i uživala u crtežima kojima je ilustrovao posljednju pomenutu knjigu Žila Verna. Tolstoj je djecu od djetinjstva navikavao na gimnastiku, učio ih da plivaju da kližu i da jašu. Za njega nije bila prihvatljiva rečenica „Ne mogu“ ili „umorio sam se“ . On bi djetetu kazao „Plivaj“ i odgurnuo ga tamo gdje je rijeka duboka. Naravno pazio je da se ne udave, ali im nije pomagao, bodrio ih je i hvalio. S druge strane Skitalec koji je boravio s njima u Jasnoj Poljani zapisao je da mu je Ilja kazivao da ne voli svoje porijeklo i činjenicu da potiče od genijalnog oca, jer je prema njegovom mišljenju Tolstoj nesvjesno u djeci gušio nasljednu darovitost veličinom svog genija. Pored njega oni su se sa očajanjem uvjeravali u svoju beznačajnost.

Život

Tolstoj je zajedno sa sinom Iljom išao u obilazak najsiromašnijeg moskovskog rejona za život. To je bio dio oko Smolenske pijace, koji obuhvata i Protočni sokak i čuvena u to vrijeme sirotinjska prenoćišta. Ilja se u svojim dnevnicima sjećao skako su Tolstoju dolazili studenti s kojima je dugo razgovarao zatvorivši se u sobu i kako ga je jednom poveo da vidi sirotinjsko prenoćište. Išli su uveče po prljavim sobičcima u kojima je strašno zaudaralo a Tolstoj je svakog beskućnika ispitivao od čega živi, zašto je tu dospio, koliko plaća smještaj i čime se hrani. U zajedničkoj sobi gdje se ništa nije plaćalo bilo je još gore. Bilo je jasno da su tu ljudi sa samog dna. Ilja je zapisao:

„Gledao sam tatu i video na njegovom licu sve to što sam i sam osećao, ali kod njega je još bilo i izraza patnje i uzdržane unutrašnje borbe i taj izraz se duboko utisnuo u mene pa ga i sada još pamtim“.

Jedna seljanka iz Babrina pričala je da je Tolstoj kada su joj uginula tri konja, a njena djevojčica imala samo četiri godine njenom svekru dao novac da kupi dva konja. O tome kod kuće nije pričao, ali često se moglo čuti da je nekoj udovici kupio kravu.

U nekim stvarima je bio veoma nespretan. Recimo kada bi izgubio list rukopisa nervirao se i nije znao šta da radi, a kada bi neko drugi pronašao taj list bio bi začuđen kako je to moguće. U nekim drugim stvarima je bio snalažljiv, pa je tako na Krimu za vrijeme svoje bolesti sam smislio kako je najzgodnije da ga podižu, pridržavaju, prenose iz jednog kreveta u drugi. U velikim poslovima kao što je bila organizacija pomoći gladnima niko nije bio tako praktičan kao Tolstoj.

Ipak jedne večeri Tolstoj je napustio Jasnu Poljanu i porodicu i niko nikada nije mogao da objasni njegov postupak.

Autor: Impuls

 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU