Da bi se čovjek radovao, da bi se radovao u pravom, čistom smislu te riječi, treba da za jedan časak opet postane dijete.
Nikad se nisam stidio jednostavnosti mojih radosti. Često im je uzrok bio upravo ništavan. Pa ipak, to su možda bile one najveće. Ili bar najčišće. Činjenica je da se njih najbolje sjećam, pa makar koliko vremenski daleke bile. Sjećam ih se kudikamo bolje i življe nego nekih stvarnijih uspjeha i izuzetno sretnih ishoda. Uopšte, daleko bolje pamtim ugođaje i raspoloženja nego događaje. Da bi se čovjek radovao, da bi se radovao u pravom, čistom smislu te riječi, treba da za jedan časak opet postane dijete. Radost je stvar koju odrasli ne poznaju. Oni tom riječju nazivaju nešto sasvim drugo, sasvim različito. Treba mnogo, mnogo naivnosti za pravu, čistu, radost. Prava je radost u stvari bezrazložna. U tom i jest njena čudesna ljepota.
Vladan Desnica, Proljeća Ivana Galeba
Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.
