UrbanObserver

Nedjelja, 25 Maja, 2025

Sergej Jesenjin: Pismo ženi

Vi niste znali/ Da usred tog blata,/ U životu sto biju vetrovi,/ Zato se mučim, što ne shvatam,/ Kuda nas nose sudbine tokovi 

 

Pismo ženi

Vi se sećate.
Da, vi se svega sećate,
Kako sam stajao

Uza zid netremice,
A vi se uzrujano po sobi šećete
I nesto oštro
Bacate mi u lice.

Govorili ste
O rastanku, jer patite,
Jer vam se smučio
Moj život prljav,
Da je već vreme da se poslu vratite,
A moj udes,
Da sve dublje srljam.

Voljena moja!
Niste me voleli.
Vi niste znali, u svetu sto vrvi
Bejah kao konj pod konjanikom smelim,
Mamuzan i zagnan do krvi.

Vi niste znali
Da usred tog blata,
U životu sto biju vetrovi,
Zato se mučim, što ne shvatam,
Kuda nas nose sudbine tokovi.

Licem u lice,
Lice se ne vidi.

Veliko se vidi na odstojanju.

Kad more kipi od hridi,
Brod je u kukavnom stanju.
Zemlja je brod!
Odjednom neko
Veličanstveno brod upravi

U pravi orkan bure, preko,
K novom životu, novoj slavi.

Ali ko od nas na palubi golemoj
Padao nije, uz psovke i bljuvanje?
Malo je iskusnih, što nemo
I junački podnose ljuljanje.

Tada i ja
U divljoj buci,
Al zrelo znajući znanje,
Siđoh na brodsko dno u muci,
Da ne gledam ljudsko povraćanje.
To dno je bilo,
Ruska krčma, dim.
I ja nad čašom klonuh u miru,
Da, ne pateći ni za kim,
Utopim sebe
U pijanom viru.

Voljena moja!
Mučio sam vas,
Videla se seta
U oku što zebe,
Dok sam naočigled sveta
U skandalima tračio sebe.

Ali niste znali
Da usred tog blata,
U životu što biju vetrovi,
Zato se mučim, što ne shvatam
Kuda nas nose sudbine tokovi.

Povezane vijesti

Posljednji rukopis Bekima Sejranovića “Chinook” uskoro pred čitateljima

Bekim Sejranović Povodom pete godišnjice smrti Bekima Sejranovića, jednog od najautentičnijih i najvoljenijih pisaca savremene književnosti na postjugoslavenskom prostoru, iz štampe izlazi njegov dosad neobjavljeni...

Popular Articles