Članci
U mlađim danima normalno je ne pisati autobiografiju — jer je zapravo još i nemaš — nego se uporno i zapušenih ušiju na sve usrdnije opomene sudbine piše stihove, i stihove... zatvaraš se u bajkovitu i usamljenu tvrđavu od tih stihova, uvjeren kako si nedodirljiv od šapa za tobom ispruženim, zaštićen od vučjih očnjaka, ukratko: pobjednik. No ta tvoja tvrđava kad tad popustit će jačim silama, srušit će se u prah i pepeo, a ti ćeš samcat i golcat, poražen, stajati pred samozvanim sucima — a vlast će od svega oprati ruke i reći: eto vam te vaše slobode, imate je, a nas — molim lijepo — ne gnjavite više!
Ne zaustavljaj se da bi se sjetio odgovarajuće riječi već djetinjasto gomilaj sve više prostih i bombastičnih riječi dok ne postigneš zadovoljstvo, za koje će se pokazati kako je sjajan dodatni ritam tvojim mislima i da je u skladu s Velikim Zakonom vremena.
Čak i mudonje, za koje smo ubeđeni da su snažne i nesalomive, ponekad moraju zaplakati. Uz krucijalnu napomenu - može se, i nakon tih suza, ostati mudonja. Ne verujete? Pročitajte “Born To Run”.
U istoriji svetske književnosti uvek su postojale duboke veze između filosofske misli i umetničkog stvaralaštva.
Objavljeno u časopisu ”Danas” 1. februara 1934.godine.
Pošto je ogledalo razbijeno, ne ostaje više ništa što bi nam moglo poslužiti da odgovorimo na pitanja veka. Apsurd je, kao i metodska sumnja, načinio tabula razu. Ostavlja nas bez izlaza. Ali, baš kao i sumnja, i apsurd može, promenivši stanovište, da odredi pravac jednom novom istraživanju. Razmišljanje se tada nastavlja na isti način. Zavapim da ne verujem ni u šta i da je sve apsurdno, ali ne mogu posumnjati u svoj vapaj i potrebno mi je da bar poverujem u svoju pobunu.
Volim da kažem da poezija štiti pojedinca od generalizacija koje obično ukalupljuju stvarnost u jedan jedini pojmovni okvir. U tom smislu ona je antiutopijska. Njeno glavno ubeđenje je da do istine možemo doći uz pomoć imaginacije. Poezija ne veruje u apstrakcije već postupa empirijski, vođena konkretnim detaljima. U nama oživi neka druga svest kada se u lirskoj pesmi prepoznamo u rečima nekog neznanca.
Agatha Christie rođena je 15. rujna 1890. godine, a najpoznatija je kao autorica kriminalističkih romana. Njezina djela među najprodavanijima su na svijetu te su prevedena na čak 103 svjetska jezika. Iz njena pera izišli su popularni likovi poput Herculea Poirota i gospođice Marple čije smo slučajeve imali priliku pratiti i na našim malim ekranima.
Doista, umoran sam, duboko umoran. Umoran iz dubine duše. Možda već predugo živim. Već tako dugo da pomalo shvatam dobrostivost smrti.
Ne kažem da je intelektualna funkcija razdvojena od moralne. Odluka da se ona upražnjava predstavlja moralni izbor, kao što je moralni izbor hirurgova odluka da zaseče živo meso da bi spasio život. Ali u trenutku kada pravi rez, hirurg ne sme da se potrese, kao što to ne sme da učini ni kada odluči da zašije ranu jer nema svrhe da nastavi sa operacijom. Intelektualna funkcija može dovesti i do emotivno nepodnošljivih rezultata, jer ponekad moramo rešavati neke probleme pokazujući da za njih nema rešenja. Moralni je izbor izreći vlastiti zaključak - ili ga prećutati (nadajući se da je možda pogrešan). Takvu dramu preživljava onaj ko makar i na tren prihvati na sebe zadatak "funkcionera u službi čovečanstva".
Nova plastična novčanica od deset funt sa likom Džejn Ostin, jedne od najomiljenijih britanskih spisateljica, puštena je juče u opticaj.
Bogatstvo, sloboda i zrelost jedne kulture ispoljavaju se upravo u pluralizmu, kao što se bogatstvo jedne romaneskne literature ispoljava u pluralizmu romanesknih stvarnosti i postupaka.