fbpx

Jugoslavija karta

U povodu brisanja imena beogradskih ulica nazvanih po gradovima bivše Jugoslavije donosimo kratak pregled kulturnih i medijskih vijesti sa svih strana nekada zajedničke države. Estradno-poljoprivredni skandali, rat oko ajvara, medijska cenzura, nezakonita hapšenja – vežite se, propadamo.

Piše: Boris Postnikov

Srbija
Na zamiru komentari na odluku beogradskih vlasti da promijeni imena tamošnjih ulica, nazvanih po toponimima bivše Jugoslavije. ‘Nije normalno da Beograd ima Hrvatsku, Zagorsku, Zagrebačku ili Zadarsku ulicu, da imamo imena ulica koja su iz sredina gde se zatire sve što podseća na srpstvo’, objasnio je, podsjećamo, Goran Vesić, zamjenik gradonačelnika i politički poltron Aleksandra Vučića. ‘Zato ćemo nastaviti da menjamo imena svih ulica koje nose naziv po onima koji više nemaju veze sa Srbijom, kao i po sredinama u kojima bilo šta što dolazi iz Srbije nije dobrodošlo.’ Uskoro će tako nestati još i Mostarska, Ljubljanska, Mariborska, Zenička: netko se, doduše, sjetio kako bi ipak bilo nezgodno izbrisati Sarajevsku tamo odakle su devedesetih pokušavali izbrisati čitavo Sarajevo, pa ona – navodno na ‘ličnu molbu’ hipersenzibilnog Vučića – za sada ostaje.

Regijom u međuvremenu odjekuju kritike: beogradski atak na kolektivnu memoriju, zgražaju se ljevičari i lijevi liberali, nalikuje na finalnu, simboličku smrt Jugoslavije. I svega što je ona svojim boljim dijelom predstavljala: antifašizma, antiimperijalizma, decenija modernizacije… U ovoj kulturnoj rubrici ipak se nećemo pridružiti rekvijemu za bivšu državu. Umjesto nostalgičnog pogleda u prošlost, donosimo aktualne vijesti prikupljene sa svih strana nekada zajedničke republike.

Hrvatska
U Hrvatskoj se, recimo, centralni kulturni skandal tjedna svodi na pitanje: treba li Nina Badrić kopati krumpire ili ne? Priču već znate: popularna pjevačica javno je zavapila jer su zbog korona-mjera ona i njena prateća postava ostale bez prihoda. Na to ju je neka gospođa u Facebook-komentarima pozvala u okolicu Bjelovara, da za satnicu od 300 kuna razgrće gomolje. Je li dotična gospođa tipična zavidna Hrvatica? Je li Nina Badrić obična razmažena zvjezdica? Što s njenim manje poznatim kolegama, čiji glas se slabije čuje? Treba li država pomagati estradu? Treba li estrada pomagati poljoprivredu? Oko tih i sličnih pitanja lome se ovih dana moralna koplja lokalnih kolumnista, a mi slučaj bilježimo kao važan zaokret u načinu funkcioniranja ovdašnjih medija. Odavno smo, naime, navikli da statusi selebritija na društvenim mrežama postaju središnje medijske vijesti, a sada, čini se, napokon ulazimo u fazu kada će čitava država raspravljati i o komentarima poluanonimnih korisnika ispod tih statusa. Rekli bismo da je svaki komentar suvišan, ali stvarnost nas očito demantira.

Kosovo
A dok se u Hrvatskoj bavimo krumpirima, regija je zaokupljena problematikom ajvara. Dua Lipa, globalna superstarleta porijeklom s Kosova, u nekakvoj je britanskoj kulinarskoj emisiji ajvar proglasila tradicionalnim albanskim specijalitetom. ‘Blam veka!’, skočili su odmah srpski mediji, već neko vrijeme nabrušeni na pjevačicu: ‘Ne diraj nam ajvar i Kosovo!’ Pitanje porijekla smjese od paprike poprimilo je tako dimenzije ozbiljnijeg međunacionalnog skandala. Pouzdanom logikom tabloidiotizacije priča se zatim zakotrljala i na društvenim mrežama, pa ondje već danima iz prikrajka pratimo nastavak balkanskih gastro-ratova: nešto poput Balkan Ajwars. Za one kojima je promaklo, stvar se sve više i više komplicira: ime kondimenta neosporno je tursko, svoj komadić prava na ajvar polažu Bugarska, Bosna i Hrvatska, a za sada se kao najuvjerljiviji kandidat ipak nameće…

Sjeverna Makedonija
Ondje, međutim, imaju nešto većih nevolja od ajvara. Na nedavnim parlamentarnim izborima birači su tijesnu većinu glasova ponovno dali Socijaldemokratskom savezu Makedonije koji – poput brojnih sličnih partija u državama bivše Jugoslavije – sa socijaldemokracijom dijeli još samo ime. Od starog-novog premijera Zorana Zaeva očekuje se nastavak demontaže štetnih politika konzervativnog VMRO-DPMNE-a, ali s obzirom na njegove dosadašnje rezultate, ne valja očekivati previše. Dobar primjer daje stanje tamošnjih medija. ‘Nacionalni servis, Makedonski radio i televizija, još uvijek nije reformiran, profesionaliziran ni nezavisan’, piše na portalu Balkan Insight novinar Vlado Apostolov: ‘Kontroverzna praksa financiranja privatnih medija izravno iz državnog budžeta vraća se na mala vrata…’ Ima toga još: političke elite očito su povezane s medijskim tajkunima, način trošenja državne financijske pomoći u doba pandemije nitko ne nazire, a tek su ponešto smanjeni direktni pritisci i prijetnje novinarima.

Usput, Sjeverna Makedonija već je treća postjugoslavenska zemlja – nakon Srbije i Hrvatske – koja je održala izbore usred korona-krize, a do kraja godine na birališta će crnogorski i bosansko-hercegovački glasači, što zorno pokazuje koliko su narodi i narodnosti bivše monstruozne totalitarno-komunističke tvorevine gladni slobode i demokracije: ne može ih, evo, zaustaviti niti smrtonosni virus. Doduše, baš svi su iznova birali već postojeću vlast – u Hrvatskoj Plenkovića, u Srbiji Vučića, u Sjevernoj Makedoniji Zaeva – iz čega izvodimo logičan zaključak da je ljudima na ex-Yu prostorima danas sasvim dobro, da nemaju ozbiljnijih primjedbi i da su općenito zadovoljni razvojem situacije.

Slovenija
Dobro, reći ćete, ništa čudno da Sjeverna Makedonija, tradicionalno nerazvijena, ima medijskih problema: ako krenemo zapadnije, stvari izgledaju bolje, zar ne? Umjesto odgovora, skoknimo do Slovenije. Nekada najnapredniju socijalističku republiku danas vodi radikalni desničar Janez Janša – još jedno u nizu dobro nam poznatih lica – a vodi je, čini se, u smjeru otvorene orbanizacije. Glavna meta pritom su mu, naravno, tamošnji mediji. Napada iz svih raspoloživih oružja: histeričnim tweetovima, višesatnim govorima i dobro organiziranim javnim hajkama. Jednu je novinarku proglasio ‘kurvom koja naplaćuje 30 do 35 eura’, dok njeni kolege svakodnevno primaju prijetnje smrću. Kada se Evropska komisija zbog svega ovoga javno zabrinula, iz Ljubljane su dobili službeno pojašnjenje: ‘Većina mainstream medija u Sloveniji svoje korijene vuku još iz bivšeg, komunističkog režima. Kasnih su devedesetih pozicije glavnih urednika držali bivši članovi zloglasne tajne službe UDBA…’ I tako dalje, i tako dalje: ako ste kojim slučajem iz Hrvatske, znate i sami kako već ta priča ide. Sječu prikrivenih komunističkih kadrova osigurat će zato prijedlozi novih medijskih zakona, prema kojima će javna radiotelevizija završiti pod strožom kontrolom vlade.

Iz postjugoslavenske perspektive koju smo ovdje odškrinuli, zgodno je prisjetiti se kako je Janša osamdesetih bio ikona borbe protiv partijskog jugo-režima, hrabri komentator Mladine nepravedno osuđen na zatvorsku kaznu zbog svojih tekstova. Tada su u njegovo ime protestirali brojni kolege novinari, intelektualci, liberali… Sada mogu vidjeti za što su se točno borili.

Crna Gora
A novi zakon o medijima upravo je donesen u Crnoj Gori i po njemu će novinari ubuduće morati otkrivati svoje izvore, procijeni li državni tužitelj da tako traži nacionalna bezbjednost. U suprotnom, mogli bi završiti u pritvoru. Samo što u Crnoj Gori ionako ne morate biti novinar da bi vas policija privela zbog onoga što pišete. Omer Šarkić, građanski aktivist i bloger, nedavno je, recimo, završio na saslušanju zbog kraćeg Facebook-komentara. Čovjek je samo ismijavao dvostruka mjerila tamošnjeg opozicijskog, prosrpskog Demokratskog fronta – koji protestira protiv nasilja policije na crnogorskim demonstracijama, ali ne i onda kada je nasilna beogradska policija – pa je ironično pozvao na skup podrške prosvjednicima u Beogradu ispred sjedišta te partije. U policiji, očekivano, smisla za ironiju nemaju: komentar je protumačen kao otvoreni poziv na javne nerede. ‘Inspektoru koji me saslušao je bilo jako neprijatno’, prepričao je kasnije Šarkić, ‘ali morao je da uradi sve procesne radnje, da uzme izjavu, kao da sam ozbiljan kriminalac…’

BiH
Ako vas u Crnoj Gori mogu legalno privesti zbog komentara na društvenim mrežama, u Bosni i Hercegovini to će, zatreba li, rado učiniti i mimo zakona. Izvjesni Said Ljubijankić, zapovjednik cazinske policije, uhapsio je nekog nesretnog sugrađanina zbog Facebook-statusa, iako za takvo nešto nije imao ni službeni nalog ni suvisao razlog: naprosto mu se nije svidjelo što ovaj piše. Ljubijankić, inače, tek što je vraćen na posao u sklopu izvanrednih mjera borbe protiv Covida-19. Prethodno je bio pod dugotrajnom suspenzijom zbog – pogađate – teškog kršenja službene dužnosti.

Čekajući da vidimo koliko će ovog puta trebati vremena cazinskim vlastima da podivljalom policajcu vrate pištolj i značku, završavamo mali pregled aktualnih vijesti iz postjugoslavenskog sektora kulture i medija. Zaumni poljoprivredno-estradni skandali, tabloidiotski gastro-nacionalizam, progoni novinara, nezakonita hapšenja: možda, na kraju krajeva, i nije toliko loše što Beograd briše imena onih ulica. Možda je pametnije zaboraviti bolje strane jugoslavenske prošlosti. Ovo što je ostalo, na tu prošlost ionako još samo izdaleka podsjeća. Nešto kao iskrivljena, poremećena karikatura: nešto kao Ruglosavija.

Novosti

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Kandidata - 7.5%
Kandidatkinju - 13.6%
Kod glasanja pol kandidata/kinje mi nije bitan - 77.6%

Ukupno glasova: 147
Glasanje u ovoj anketi je završeno

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU