fbpx

Deveta vrata Film

Da je Roman Polanski jedan od kvalitetnijih redatelja moderne filmografije dovoljno već dokazuje činjenica da osim četiri nominacije i jedne pobjede za najprestižniju filmsku nagradu Oscar koju je osvojio za ratnu dramu Pijanist (2002), čiju glavnu ulogu tumači Adrien Brody, autor je i brojnih filmova koji su uvršteni u repertoar filmskih kultnih klasika i obaveznih filmskih štiva za svakoga filmaša.

Samo neki od njih su Rosemaryna beba (1968), Kineska četvrt (1974) te Stanar (1976). Redateljski genijalac, u čiji život je uklopljena i nikad zaboravljena, intrigantna tragedija vezana uz ubojstvo Sharon Tate od strane obitelji Manson, njegove tadašnje supruge koja je bila trudna s njim, čovjek je širokog žanrovskog kalibra čiji projekti variraju od horora do političkih drama.

Međutim, kao i većina redatelja renomiranog statusa, Polanski također u svojoj filmografiji ponosno drži određene filmove o kojima se nedovoljno govori jer su jednostavno ili zaboravljeni ili prošli „ispod radara“. Rijetko tko može reći da zna za filmove kao što su Pisac iz sjene (2010), Bračne svađe (2011) ili Deveta vrata (1999), fantastični triler čiju naslovnu ulogu tumači Johnny Depp (poznatiji po nešto šaljivijim ulogama kao što su Ludi Klobučar ili pirat iz svima poznatog serijala Pirati s Kariba) koji ovom ulogom potvrđuje da itekako može uz pomalo ekscentrične uloge jednako tako i savršeno interpretirati i introvertnog, racionalnog te misterioznog otkupljivača knjiga.

Introvertni otkupljivač knjiga nalazi se zapleten u moguću teoriju zavjere
Sama radnja filma Deveta vrata uvodi nas na određeni način in medias res u suvremeni moderni svijet, u svakodnevni život Deana Corsoa, povučenog, zagonetnog i decentnog otkupljivača knjiga kojemu je poslovan život u jednu ruku postao i veliki dio privatnog života. U kratkim pametno oblikovanim sekvencama upoznajemo protagonista, njegov način funkcioniranja i razmišljanja te jasno saznanje o njegovoj opravdanoj reputaciji kvalitetnog otkupljivača knjiga. Radnja se lagano zaoštrava kada Corso dobije zahtjev od jednog od svojih uglednijih klijenata, Borisa Balkana (Frank Langella), koji je zapravo na određeni način karakterno jako sličan glavnome junaku – naime obojicu krase misterioznost, introvertnost te osjećaj da skrivaju nešto od ostatka svijeta.
Balkan, usprkos Corsovom skepticizmu, uvjerava ga da posjeduje knjigu koju je navodno napisao sam vrag. Jedini problem kod njegove knjige, a za što mu je potrebna Corsova poslovna besprijekornost, jest činjenica da nije svih devet ilustracija u literaturi koju posjeduje originalno, te da se preostale originalne ilustracije kriju u dvjema repliciranim knjigama čije trenutno prebivalište nije potpuno poznato. Tijekom većine filma nalazimo se zajedno s Corsom na njegovoj odiseji po Europi gdje on pokušava pronaći preostale dvije knjige kako bi svome klijentu osigurao da posjeduje svih devet originalnih ilustracija.

Njegovo putovanje ispremiješano je s mnogim neočekivanim obratima, iznenadnim akcijskim scenama i raznobojnim neobičnim likovima te Corsovim istraživanjima u cilju da dokaže je li zaista knjigu napisao vrag ili se radi o teoriji zavjere, a sve to uz nagovještaj fantazije koja se savršeno uklapa sa mračnim, pomalo noirovskim kontekstom cijele radnje. Jedan od zanimljivijih likova, u svakom slučaju, jest mlada studentica koju Corso upoznaje na vlaku (Emmanuelle Seigner) koja unatoč činjenici da nije prisutna većinu filma svejedno se na određeni način može protumačiti kao Sancho Panza cijele radnje.

Humor i stil filma koji vjerojatno nije po svačijem ukusu
Ovaj zaboravljeni, ali itekako vrijedan spomena, briljantni triler je film koji po svemu sudeći i nije najbolje prošao kako kod kritičara tako niti kod publike. Svejedno, to nikako nije razlog koji bi udaljio gledatelja od gledanja ovog skrivenog dragulja. Problemi s kojima se film suočava više su konceptualnog tipa. Naime, film na momente ima čudan, pomalo uvrnuti humor i nije toliko strašan koliko bi gledatelj mogao očekivati usprkos svome žanru.
Jednako tako, radi se o filmu koji se više fokusira na detektivski element i baš zbog toga je toliko izvrstan. Samo Corsovo istraživanje te putovanje od lokacije do lokacije u nadi da će pronaći preostale originalne ilustracije, ono je što čini ovaj film toliko napetim i drukčijim od većine horora na koje smo navikli. Tu je recimo, izvrsna scena u kojoj Corso uspoređuje dvije potpuno identične ilustracije gdje shvati da svaka sadrži određenu razliku u detalju te drugačiji potpis skriven negdje u samom uglu.

Izvrsni je dodatak činjenica da protagonist nije idealiziran, on je svakodnevna osoba koja prilikom akcijskih i ostalih scena ne otkriva deus ex machinu, već se suočava s problemima i rješenjima kako bi i većina ljudi postupila – tako da gledatelj itekako može simpatizirati s glavnim likom.

Film koji svojom originalnošću odskače od većine modernih trilera
Zanimljiva je činjenica da Depp nije zahtijevao svoju tipičnu plaću koja iznosi minimalnih 10 milijuna dolara, samo kako bi imao priliku surađivati s Polanskim. Još jedna jako zanimljiva činjenica jest da knjiga koju čita studentica „Kako steći prijatelje i naklonost ljudi“ je ona knjiga koju je čitao i koristio Charles Manson, čovjek odgovoran za ubojstvo Polanskijeve supruge Sharon Tate.

Johnny Depp briljira u ulozi koja je posve atipična za njegovu karijeru, a koja je ujedno i indikator na njegovu sposobnost uprizorenja potpuno normalnih realističnih likova. Glazba za film jednako je neobična, pomalo fantazmagorična i ekstravagantna, koju je skladao, nažalost preminuli, Wojciech Kilar, skladatelj poznat i po glazbi za Draculu Francisa Forda Coppole iz 1992. godine koja stilom dosta podsjeća i na Deveta vrata.
Film Deveta vrata zapostavljeni je triler s elementima fantazije i prožet detektivskim i istraživačkim te misterioznim elementima uz dodatak enigmatike. Iako film koji možda nije po svačijem ukusu zbog pomalo morbidnog humora i atipičnog stila, Deveta vrata dokaz je da nije nužno slušati kritike po pitanju izbora filma, nego dati šansu i pogledati ga bez obzira na mišljenja drugih.

Iako definitivno ne potkrepljuje potpuno žanr kojemu pripada, film je koji svojom originalnošću, zanimljivom radnjom i neobičnim zapletima odudara od većine ne samo horora, već i ostatka modernih filmova. Svakako jedan od neopravdano zaboravljenih filmova Polanskijevog repertoara i Deppove šarene filmografije, Deveta vrata film je koji će zasigurno mnogi zavoljeti zbog svoje originalnosti i napete radnje.

Ziher

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU