fbpx

miljevic damir

Za razliku od većine kolega, ja ne smatram da je privreda najugroženija, nego da su najugroženiji nezaposleni koji su ovom pandemijom izgubili bilo kakvu šansu da u narednih 12 mjeseci dođu do posla i izvora prihoda jer zbog ograničene mogućnosti kretanja i usporavanja svih aktivnosti nisu više u mogućnosti ni da zarade nadnicu na crno.

Banjalučanin Damir Miljević, javnosti poznat kao ekonomski analitičar u razgovoru za Novinsku agenciju Patria ističe da u ovom trenutku niko ne može predvidjeti posljedice korona virusa po svjetsku ekonomiju, jer prvenstveno zavisi od toga kako se procjenjuje vrijeme trajanja pandemije a procjene se kreću od tri mjeseca do godinu i po dana. 

“Ono što znamo je da će biti devastirajuće po turizam, uslužne djelatnosti i proizvodnju pretežno zavisnu od uvoza ili izvoza kao i gotovo cjelokupno stanovništvo a posljedično to će ugroziti i finansijski sektor i sistem. 

Vlade u svijetu sada pokušavaju standardnim mjerama upumpavanja novca u finansijski sektor da spriječe katastrofu ali sad je već jasno da to neće dati željeni rezultat. Stoga se sve veći broj vlada odlučuje za direktne mjere pomoći stanovništvu i privredi kroz poreske olakšice i poreska oslobađanja te odgodu plaćanja drugih obaveza a dio zemalja se sprema da direktno upumpa novac u privredu i ugroženom stanovništvu. Svakako da će sve ovo imati i već ima ogroman uticaj na BiH, njenu ekonomiju i stanovništvo i to prvenstveno zbog toga što smo mala i siromašna zemlja zavisna od uvoza gotovo svega i oslonjena na izvoz dobara i usluga koje nisu od vitalnog značaja.

Pored toga, slabašna privreda, ogroman broj ljudi zavisnih od budžeta, nepostajanje suficita i ozbiljnih robnih i novčanih rezervi, te velika zaduženost u odnosu na GDP, uz nemogućnost korištenja mjera monetarne politike, značajno sužava mogući prostor za brzu i efikasnu intervenciju kako to rade zemlje kao što je Švedska, Irska ili Velika Britanija. Ovo samo znači da vlasti u BiH treba odmah i vrlo ozbiljno pristupe definisanju seta mjera za pomoć privredi i stanovništvu ukoliko postoji želja i potrebno znanje da se izbjegne potpuna ekonomska i socijalna katastrofa. Pri tome nema vremena za čekanje, a ni prepisivanje recepata od drugih zemalja koje nisu u istoj situaciji neće dati rezultat”, kaže Miljević.

Patria: Na koji način bi se najadekvatnije moglo i trebali pomoći BiH?

Najveća pomoć BiH će biti da vlasti, privreda i stanovništvo što prije shvate da u ovoj situaciji, gdje se svi zatvaraju i prvo vode brigu o sebi i svojim interesima, se niko ozbiljno neće baviti sa BiH i njenim potrebama, tako da ne vrijedi čekati, nego treba reagovati i uzeti proaktivan pristup kako unutar zemlje tako i prema onima od kojih očekujemo pomoć, a to su u prvom redu međunarodne finansijske organizacije, EU i naši susjedi. 

Za pozdraviti je rješavanje problema blokade teretnog saobraćaja sa Hrvatskom, a sad to isto treba obezbijediti i sa drugim susjedima i regulisati protokole protoka roba.

Sada je najvažnije da se što prije osmisli koncept kratkoročnih i srednjoročnih ciljanih mjera kojima će se na adekvatan način pomoći privredi i stanovništvu da prebrodi pandemiju, karantin i obustavljanje većine aktivnosti.
 
Patria: Koje su to adekvatne mjere?

Koje su mjere adekvatne, zavisi od toga kako se procjenjuje trajanje pandemije. Po mom mišljenju pandemija će trajati najmanje do septembra ove godine i u tom kontekstu treba kreirati i mjere. Pri tome treba poći od onih koji su realno ekonomski najugroženiji.

Za razliku od većine kolega, ja ne smatram da je privreda najugroženija, nego da su najugroženiji nezaposleni koji su ovom pandemijom izgubili bilo kakvu šansu da u narednih 12 mjeseci dođu do posla i izvora prihoda jer zbog ograničene mogućnosti kretanja i usporavanja svih aktivnosti nisu više u mogućnosti ni da zarade nadnicu na crno.

U tom kontekstu prvo bi njima u narednih 6 mjeseci trebalo obezbijediti mjesečnu naknadu za nezaposlenost u iznosu od najmanje 300 KM kako bi mogli da prežive, a to bi bila i značajna finansijska pomoć ukoliko žive u zajedničkom domaćinstvu. Za ove potrebe trebalo bi izdvojiti ukupno oko 800 miliona KM. 

Ovaj novac je moguće obezbijediti iz postojećih budžeta ukoliko se obustave sve planirane investicije koje nisu od vitalnog značaja za funkcionisanje a predviđene su budžetima države, entiteta i kantona. Iznos koji bi nezaposleni dobili, mogli bi vratiti kroz dobrovoljni rad na čišćenjima, uređenjima i drugim javnim radovima kad se za to steknu potrebni uslovi. 

S obzirom da bi ovaj novac otišao u ruke nezaposlenih, koji bi ga sigurno potrošili, on bi imao multiplicirajući efekat na ekonomiju kroz podizanje tražnje za robama i uslugama. 

Na ovaj način pomogli bi najugroženijima, posredno pomogli privredu a i 17% tog novca bi se vratilo u budžete kroz naplatu PDV-a.

Ono što je apsolutno neophodno je da se pod hitno razgovara sa međunarodnim povjeriocima i dobije moratorij na vraćanje inostranih dugova u naredne 3 godine i obezbijediti dodatna sredstva za podršku budžetima. Na ovaj način oslobodila bi se u budžetima dodatna sredstva koja bi omogućila da učine značajni ustupci privredi i stanovništvu kao što je moratorij na plaćanje poreza na dobit i dohodak u trajanju od 12 mjeseci, uz istovremeni moratorij na isplatu dobiti i dividende, moratorij ili bar smanjenje od 50 % obaveze plaćanja doprinosa za zdravstvo i penziono osiguranje. 

Svakako da bi trebalo napraviti precizne kalkulacije oko ovoga, ali to je jedini ispravan put da se pomogne privredi i stanovništvu.

Pored navedenog značajno bi bilo i da stanovništvo i privreda dobiju dodatni period ne kraći od 6 mjeseci na plaćanje obaveza po postojećim kreditima jer po mom mišljenju, s obzirom da su banke pune likvidnih sredstava, ovo ne bi ugrozilo njihovu poziciju pod uslovom da se sa viškom likvidnih sredstava nisu „igrali“ na ino finansijskim tržištima.

Naravno, sve ovo neće biti dovoljno ukoliko BiH ne počne da se oslanja na vlastiti resurs u proizvodnji hrane od koje smo sad uvozno zavisni. Stoga je neophodno upregnuti sve snage i resurse da se ove godine, što više i što prije, poveća poljoprivredna proizvodnja kako ne bi došli u situaciju da imamo manjak hrane za vlastito stanovništvo zbog toga što će druge zemlje vodeći računa o svojim interesima i svom stanovništvu, zabraniti izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kao što su to već uradile sa medicinskim.
Svakako da ovo nije detaljno razrađen i konzistentan set mjera adekvatnih za sve ono što nas čeka ali može predstavljati dobru osnovu da se što prije počne reagovati jer svaki dan koji se izgubi teško će se moći nadoknaditi jer će nečinjenje biti puno skuplje čak i od pogrešnog činjenja.
 
Patria: Kazali ste da poslije ovoga ništa neće biti isto, možete li biti preciniji i konkretizovati ovakav stav?
 
Pa ova pandemija je napokon pokazala da globalizacija, vladavina velikih korporacija i finansijskih institucija vođenih samo sopstvenim interesima nema odgovor niti na jedan značajan problem pred kojim svijet i jegovo stanovništvo stoji, od manjka hrane, sve većeg siromaštva, preko klimatskih promjena do pojave virusa. 

Mnogi ljudi, a i mnoge države će se nakon ove pandemije osvjestiti i okrenuti sami sebi i drugima. Sklapaće se novi politički i ekonomski savezi zasnovani prvenstveno na iskustvima i naučenim lekcijama iz vlastitog i tuđeg ponašanja u vrijeme pandemije.

Mnogima će napokon postati jasno da su u 21. vijeku najznačajniji resursi pitka voda, nezagađeno poljoprivredno zemljište, čista energija, dobar zdravstveni sistem i efikasna država. Pandemija je pokazala da bez obzira koliko novca imate on postaje nevažan, ukoliko nemate sve prethodno navedeno, a ukoliko imate samo za sebe, to vam ništa u karantenu (izolovanosti) ne znači.

Vlade u svijetu sada pokušavaju standardnim mjerama upumpavanja novca u finansijski sektor da spriječe katastrofu ali sad je već jasno da to neće dati željeni rezultat. Stoga se sve veći broj vlada odlučuje za direktne mjere pomoći stanovništvu i privredi kroz poreske olakšice i poreska oslobađanja te odgodu plaćanja drugih obaveza a dio zemalja se sprema da direktno upumpa novac u privredu i ugroženom stanovništvu. Svakako da će sve ovo imati i već ima ogroman uticaj na BiH, njenu ekonomiju i stanovništvo i to prvenstveno zbog toga što smo mala i siromašna zemlja zavisna od uvoza gotovo svega i oslonjena na izvoz dobara i usluga koje nisu od vitalnog značaja.

Pored toga, slabašna privreda, ogroman broj ljudi zavisnih od budžeta, nepostajanje suficita i ozbiljnih robnih i novčanih rezervi, te velika zaduženost u odnosu na GDP, uz nemogućnost korištenja mjera monetarne politike, značajno sužava mogući prostor za brzu i efikasnu intervenciju kako to rade zemlje kao što je Švedska, Irska ili Velika Britanija. Ovo samo znači da vlasti u BiH treba odmah i vrlo ozbiljno pristupe definisanju seta mjera za pomoć privredi i stanovništvu ukoliko postoji želja i potrebno znanje da se izbjegne potpuna ekonomska i socijalna katastrofa. Pri tome nema vremena za čekanje, a ni prepisivanje recepata od drugih zemalja koje nisu u istoj situaciji neće dati rezultat”, kaže Miljević.

Patria: Na koji način bi se najadekvatnije moglo i trebali pomoći BiH?

Najveća pomoć BiH će biti da vlasti, privreda i stanovništvo što prije shvate da u ovoj situaciji, gdje se svi zatvaraju i prvo vode brigu o sebi i svojim interesima, se niko ozbiljno neće baviti sa BiH i njenim potrebama, tako da ne vrijedi čekati, nego treba reagovati i uzeti proaktivan pristup kako unutar zemlje tako i prema onima od kojih očekujemo pomoć, a to su u prvom redu međunarodne finansijske organizacije, EU i naši susjedi. 

Za pozdraviti je rješavanje problema blokade teretnog saobraćaja sa Hrvatskom, a sad to isto treba obezbijediti i sa drugim susjedima i regulisati protokole protoka roba.

Sada je najvažnije da se što prije osmisli koncept kratkoročnih i srednjoročnih ciljanih mjera kojima će se na adekvatan način pomoći privredi i stanovništvu da prebrodi pandemiju, karantin i obustavljanje većine aktivnosti.
 
Patria: Koje su to adekvatne mjere?

Koje su mjere adekvatne, zavisi od toga kako se procjenjuje trajanje pandemije. Po mom mišljenju pandemija će trajati najmanje do septembra ove godine i u tom kontekstu treba kreirati i mjere. Pri tome treba poći od onih koji su realno ekonomski najugroženiji.

Za razliku od većine kolega, ja ne smatram da je privreda najugroženija, nego da su najugroženiji nezaposleni koji su ovom pandemijom izgubili bilo kakvu šansu da u narednih 12 mjeseci dođu do posla i izvora prihoda jer zbog ograničene mogućnosti kretanja i usporavanja svih aktivnosti nisu više u mogućnosti ni da zarade nadnicu na crno.

U tom kontekstu prvo bi njima u narednih 6 mjeseci trebalo obezbijediti mjesečnu naknadu za nezaposlenost u iznosu od najmanje 300 KM kako bi mogli da prežive, a to bi bila i značajna finansijska pomoć ukoliko žive u zajedničkom domaćinstvu. Za ove potrebe trebalo bi izdvojiti ukupno oko 800 miliona KM. 

Ovaj novac je moguće obezbijediti iz postojećih budžeta ukoliko se obustave sve planirane investicije koje nisu od vitalnog značaja za funkcionisanje a predviđene su budžetima države, entiteta i kantona. Iznos koji bi nezaposleni dobili, mogli bi vratiti kroz dobrovoljni rad na čišćenjima, uređenjima i drugim javnim radovima kad se za to steknu potrebni uslovi. 

S obzirom da bi ovaj novac otišao u ruke nezaposlenih, koji bi ga sigurno potrošili, on bi imao multiplicirajući efekat na ekonomiju kroz podizanje tražnje za robama i uslugama. 

Na ovaj način pomogli bi najugroženijima, posredno pomogli privredu a i 17% tog novca bi se vratilo u budžete kroz naplatu PDV-a.

Ono što je apsolutno neophodno je da se pod hitno razgovara sa međunarodnim povjeriocima i dobije moratorij na vraćanje inostranih dugova u naredne 3 godine i obezbijediti dodatna sredstva za podršku budžetima. Na ovaj način oslobodila bi se u budžetima dodatna sredstva koja bi omogućila da učine značajni ustupci privredi i stanovništvu kao što je moratorij na plaćanje poreza na dobit i dohodak u trajanju od 12 mjeseci, uz istovremeni moratorij na isplatu dobiti i dividende, moratorij ili bar smanjenje od 50 % obaveze plaćanja doprinosa za zdravstvo i penziono osiguranje. 

Svakako da bi trebalo napraviti precizne kalkulacije oko ovoga, ali to je jedini ispravan put da se pomogne privredi i stanovništvu.

Pored navedenog značajno bi bilo i da stanovništvo i privreda dobiju dodatni period ne kraći od 6 mjeseci na plaćanje obaveza po postojećim kreditima jer po mom mišljenju, s obzirom da su banke pune likvidnih sredstava, ovo ne bi ugrozilo njihovu poziciju pod uslovom da se sa viškom likvidnih sredstava nisu „igrali“ na ino finansijskim tržištima.

Naravno, sve ovo neće biti dovoljno ukoliko BiH ne počne da se oslanja na vlastiti resurs u proizvodnji hrane od koje smo sad uvozno zavisni. Stoga je neophodno upregnuti sve snage i resurse da se ove godine, što više i što prije, poveća poljoprivredna proizvodnja kako ne bi došli u situaciju da imamo manjak hrane za vlastito stanovništvo zbog toga što će druge zemlje vodeći računa o svojim interesima i svom stanovništvu, zabraniti izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kao što su to već uradile sa medicinskim.
Svakako da ovo nije detaljno razrađen i konzistentan set mjera adekvatnih za sve ono što nas čeka ali može predstavljati dobru osnovu da se što prije počne reagovati jer svaki dan koji se izgubi teško će se moći nadoknaditi jer će nečinjenje biti puno skuplje čak i od pogrešnog činjenja.
 
Patria: Kazali ste da poslije ovoga ništa neće biti isto, možete li biti preciniji i konkretizovati ovakav stav?
 
Pa ova pandemija je napokon pokazala da globalizacija, vladavina velikih korporacija i finansijskih institucija vođenih samo sopstvenim interesima nema odgovor niti na jedan značajan problem pred kojim svijet i jegovo stanovništvo stoji, od manjka hrane, sve većeg siromaštva, preko klimatskih promjena do pojave virusa. 

Mnogi ljudi, a i mnoge države će se nakon ove pandemije osvjestiti i okrenuti sami sebi i drugima. Sklapaće se novi politički i ekonomski savezi zasnovani prvenstveno na iskustvima i naučenim lekcijama iz vlastitog i tuđeg ponašanja u vrijeme pandemije.

Mnogima će napokon postati jasno da su u 21. vijeku najznačajniji resursi pitka voda, nezagađeno poljoprivredno zemljište, čista energija, dobar zdravstveni sistem i efikasna država. Pandemija je pokazala da bez obzira koliko novca imate on postaje nevažan, ukoliko nemate sve prethodno navedeno, a ukoliko imate samo za sebe, to vam ništa u karantenu (izolovanosti) ne znači.

nap.ba

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU

Ekonomija - Arhiv

Mart 2020
Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
24 25 26 27 28 29 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5