fbpx

samotna pčela foto J. Early

 Foto: J. Early 

Solitarne pčele ne proizvode hranu ljudima i na svijetu ih ima oko 20.000 vrsta. Pošto ne prave med, mnogi za njih ne znaju iako im je važnost za ekosustav presudna.

Autor: Branimir Vorša

Prozujat će pokraj vas na livadi ili vam možda uletjeti kroz prozor. Ne žive u košnicama, ne proizvode med i sve moraju same. Prirodi su, međutim, neprocjenjive.

Samo pogledom kroz prozor zagrebačkog stana mogli bi razaznati dvjestotinjak vrsta solitarnih pčela, kaže umirovljeni sveučilišni profesor pčelarskih znanosti Nikola Kezić koji na balkonu za njih ima kućicu.

Solitarne pčele ne proizvode hranu ljudima i na svijetu ih ima oko 20.000 vrsta. Pošto ne prave med, mnogi za njih ne znaju iako im je važnost za ekosustav presudna.

Oprašivanje je sto puta važnije od ukupnih vrijednosti svih pčelinjih proizvoda koje danas znamo, ističe Kezić i dodaje da su za pojedine biljke solitarne pčele daleko važnije od medonosnih.

Jedna solitarna pčela učinkovita je kao 120 medonosnih. Na primjer, za oprašivanje jednog hektara nasada jabuke potrebno je 500 solitarnih ili pak 60.000 pčela medarica.

Koliko su korisne govori i činjenica o mogućnosti najma.

Mihael Tiborc, uzgajivač višanja, tri godine koristi usluge oprašivanja i kaže da bez solitarnih pčela ne bi mogao.

Čupavije su pa brže dođe do oplodnje. Osim toga, lete na nižim temperaturama, a izvrsno rade i dok pušu jaki vjetrovi, ističe.

Solitarne pčele predugo se zanemaruje. Njih ne moramo smještati u košnice, seliti na paše, liječiti niti dohranjivati kao medonosne, ali potrebno im je osigurati zdravo stanište, navodi Kezić.

Međutim, staništa su reducirana i neadekvatna - građevine su moderne, bez slamnatih krovova kamo bi se smjestile, šume prekomjerno eksploatirane, poljoprivreda se intenzivira. Monokulture uzrokuju pad bioraznolikosti i ekološku neravnotežu.

Pčele su neophodne za ljudsku egzistenciju, ali populacija im drastično opada.

Opasni pesticidi

Nedavna vijest o milijunima uginulih medonosnih pčela u kontinentalnoj Hrvatskoj odjeknula je diljem zemlje. Prije dvije godine šokirao je pomor njih čak 60 milijuna u Međimurju. Krivac je uglavnom čovjek zbog upotrebe nedozvoljenih pesticida ili tretiranja u krivo vrijeme.

S nestajanjem pčela direktno se povezuju insekticidi iz skupine neonikotinoida čija je uporaba zabranjena nakon što se utvrdilo da djeluju na živčani sustav pčela. Naime, one koje su odlazile na površine tretirane navedenim tvarima, nisu se znale vratiti u pčelinjak.

Kemijsko tretiranje još je pogubnije za solitarne pčele i bumbare, također važne oprašivače.

Kako bi se štitila i povećala bioraznolikost na europskim poljima, Europska unija kroz Zajedničku poljoprivrednu politiku financijski potiče uspostavu poljskih traka. Trake zasijane cvijećem uvelike pomažu i opstanku solitarnih pčela.

Gotovo 15 milijardi eura godišnje poljoprivredne proizvodnje EU-a izravno se pripisuje oprašivačima iz životinjskog svijeta. S obzirom da se, prema studiji iz 2020. populacija pčela u Europi u jednoj generaciji smanjila za 17 posto, Europski parlament i Vijeće pozivaju na njihovu zaštitu.

Pčelari već dugo upućuju na problem neonikotina kako bi utjecali na donosioce odluka. I europska inicijativa građana okupila je preko milijun ljudi koji traže kraj sintetičkih pesticida te veću potporu ekološkim poljoprivrednicima.

Komisija je predstavila Inicijativu EU-a za oprašivače i istaknula da samo u Uniji oko 84 posto vrsta usjeva i 78 posto vrsta divljeg cvijeća barem djelomično ovisi o oprašivanju putem životinja. Eurozastupnici traže hitnu reviziju Inicijative i mjere za zaustavljanje smanjenja broja oprašivača.

Pčele-dronovi

Zbog pretjeranog korištenja pesticida u kineskom Sečuanu oprašivanje voćaka se preko 20 godina obavlja ručno. Ogroman je to izdatak, a nije niti efikasno kao prirodno.

U svijetu se također već koristi strojno oprašivanje te se razvijaju i pčele-roboti, mini dronovi koji mogu oprašiti velika područja.

Osim toga, radi se i na genetski modificiranim kukcima otpornijima na insekticide.

Upletanjem remetimo prirodne procese. Pčele ne možemo zamijeniti jer je priroda u oprašivanju najefikasnija. Dron se, primjerice, nikada neće moći razvijati u simbiozi s cvijetom, upozorava profesor Kezić.

Samo u zadnjih 30 godina broj kukaca globalno je opao za četvrtinu. Kolektivna svijest, međutim, raste i građani traže zabranu pesticida, ratari i pčelari žele surađivati pa se nade u oporavak ima.

Opstanku miroljubivih solitarnih pčela možemo pridonijeti i sami izrađivanjem kućice od trske. Štapiće duljine oko 15 cm valja povezati u snopove, a otvore okrenuti prema jugu jer pčele na posao kreću u zoru.

Postavljanje kućica posebno je važno za ustanove u kojima borave najmlađi.

Insekti nisu bauk i treba ih svima približiti, smatra Kezić. Teško mu je gledati današnju djecu koja su strahu dodirnuti čak i zemlju koja ima bakterije, ali neopasne.

Opasna je kemija, nastavlja, koja je svuda oko nas - i u nama - iako je ne vidimo. Njome ubijamo kukce da bi se osjećali ugodnije, a posljedice zanemarujemo.

Previše smo se udaljili od prirode, upozorava umirovljeni profesor.

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Impuls Teme

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU