Foto: Tatjana Dedović Starović

Stevo Grabovac dobitnik je 70. jubilarne NIN-ove nagrade za roman "Poslije zabave" u izdanju izdavačke kuće Imprimatur, saopšteno je danas na konferenciji za novinare.

Foto: Pikist

Nato se životinje stanu dogovarati, kako da razbojnike otjeraju, i konačno nađu sredstvo. Magarac morade prednje noge metnuti na prozor, pas mu skoči na leđa, mačak se popne na psa i napokon uzleti pijetao, te sjedne mačku na glavu. Kad se tako, namjestiše, stanu na dogovoreni znak zajedno svirati: magarac revao, pas lajao, mačak mijaukao, pijetao kukurijekao...

Foto: Google

U odnosu na dušu sve je bledo, grubo, sve je teško, sve je nepostojeće. 

Foto: Ilustracija knjige Jučer, danas i možda sutra

Rečenica, priča nam jedan naš prijatelj iz takozvanih školskih dana, u čijoj će senci naš stric Dragiša, prevodilac poezije, provesti poslednje mesece svog života: „Prevesti nevermore iz glasovitog Gavrana Edgara Alana Poa rečima nevere, more“

Foto: Impuls

Bio seljak pa imao tri sina. Imali oni nekolike njive i livade. No sinovi baš i nisu voljeli motiku. Više su voljeli plandovanje. Najviše je radio otac. Okopavajući zemlju koliko je stigao, otac je sijao, žnjeo, vršio, mljeo, i tako prehranjivao obitelj.

Ričard Bah

Ne samo da su princeze, vitezovi, čarobnjaci i zmajevi, tajne i pustolovine svuda oko nas, već predstavljaju jedinu istinsku stvarnost ovoga svijeta! 

Foto: Wikipedia

Usne mi nemaju zvuka, one su najtiša luka cela od kaučuka, sivoga kaučuka. Međ usne mu jarboli brode. Brodovi do njih dohode prepuni mladih sanduka, čamovih, malih sanduka.

Ilustracija

Kada upali novu šibicu, pred njom se ukaza prekrasna jelka. Bila je i veća i ljepše ukrašena nego ona što je prošle godine kroz staklena vrata vidjela kod onog bogatog trgovca.

Foto: Ilustracija knjige Jučer, danas i možda sutra.

U pretprodaji je knjiga banjalučkog književnika Vokija Ercega, Jučer, danas i možda sutra.

Haruki Murakami

U svetu u kome sam živeo vladalo je čvrsto uverenje da su jedinci slabići, razmaženi i strašno samoživi.

Kao prozni pisac, Tomas Hardi nije imao uspješan početak. Za svoj prvi roman „Siromah i dama”, godine 1867, nije našao izdavača, pa ga je, u očajanju, spalio.

Foto: Profimedia

Ne postoje male i malecne osobine. Male i malecne osobine usitnile su se od velikih osobina i bez kontrole isplivale na površinu.