fbpx

"Mona Lisa" i dalje otkriva tajne: Naučnici rendgenskim zracima saznali kakvim bojama je naslikana

"Mona Lisa" i dalje otkriva tajne: Naučnici rendgenskim zracima saznali kakvim bojama je naslikana

Foto: Alamy

"Mona Lisa" je odala još jednu tajnu: koristeći rendgenske zrake da bi zavirili u hemijsku strukturu sićušne trunke tog proslavljenog umjetničkog djela, naučnici su stekli novi uvid u tehnike kojima je Leonardo da Vinci naslikao taj svoj revolucionarni portret žene sa zagonetnim osmijehom.

Istraživanje čiji je rezultat objavljen u srijedu u "Journal of the American Chemical Society", sugeriše da je čuveni, učeni i inventivni italijanski renesansni majstor možda bio u posebno eksperimentalnom raspoloženju kada je počeo da radi na "Mona Lisi" početkom 16. vijeka. Recept za uljanu boju koji je Leonardo koristio kao osnovni sloj za pripremu panela od drveta topole, izgleda da je bio drugačiji za "Mona Lisu", sa posebnim karakterističnim hemijskim sastavom, otkrio je tim naučnika i historičara umjetnosti iz Francuske i Velike Britanije.

"On je volio da eksperimentiše, a svaka od njegovih slika je tehnički potpuno drugačija", rekao je Viktor Gonzales, vodeći autor studije i hemičar u najvećem francuskom istraživačkom tijelu, CNRS. Gonzales je proučavao hemijski sastav desetina djela Leonarda, Rembrandta i drugih umjetnika.

"U ovom slučaju, zanimljivo je vidjeti da zaista postoji specifična tehnika za osnovni sloj 'Mona Lise' ", rekao je on za Associated Press. Istraživači su našli rijetko jedinjenje "plumbonakrit" u Leonardovom prvom sloju boje. To otkriće je, rekao je Gonzales, prvi put potvrdilo ono što su historičari umjetnosti ranije samo pretpostavili: da je Leonardo najvjerovatnije koristio prah olovnog oksida da zgusne smjesu osnovne boje i pomogne da se osuši dok je počinjao da radi na portretu žene koja sada gleda iza zaštitnog stakla u Muzej Louvre u Parizu.

Carmen Bambach, specijalistkinja za italijansku umjetnost i kustoskinja u njujorškom Metropoliten muzeju umjetnosti, koja nije bila uključena u studiju, nazvala je istraživanje "veoma uzbudljivim" i rekla da su svi naučno dokazani novi uvidi u Leonardove tehnike slikanja "izuzetno važna vijest za svijet umjetnosti i naše globalno društvo".

Nalaženje "plumbonakrita" u "Mona Lisi" svjedoči o "Leonardovom duhu strastvenog i stalnog eksperimentisanja kao slikara – to je ono što ga čini bezvremenskim i modernim", rekla je Bambach. Fragment boje iz osnovnog sloja "Mona Lise" koji je analiziran, bio je jedva vidljiv golim okom, ne veći od prečnika ljudske dlake, i uzet je sa gornje desne ivice slike.

Naučnici su zavirili u njegovu atomsku strukturu koristeći rendgenske zrake u "sinhrotronu", velikoj mašini koja ubrzava čestice skoro do brzine svjetlosti. To im je omogućilo da otkriju hemijski sastav. "Plumbonakrit" je nusproizvod olovnog oksida, što omogućava istraživačima da sa više sigurnosti kažu da je Leonardo vjerovatno koristio prah u svom receptu boje.

"Plumbonakrit je zaista otisak njegovog recepta", rekao je Gonzales. "Ovo je prvi put da to možemo hemijski da potvrdimo". Poslije Leonarda, holandski majstor Rembrandt je možda koristio sličan recept kada je slikao u 17. vijeku. Gonzales i drugi istraživači su i ranije nalazili "plumbonakrit" u njegovim radovima.

"To nam takođe govori da su se ti recepti prenosili vijekovima", rekao je Gonzales. "Bio je to veoma dobar recept". Smatra se da je Leonardo rastvorio prah olovnog oksida koji ima narandžastu boju, u lanenom ili orahovom ulju zagrijavanjem smjese da bi napravio gušću pastu koja se brže suši.

"Ono što ćete dobiti je ulje koje ima veoma lijepu zlatnu boju", rekao je Gonzales. "Teče kao med".

Ali "Mona Lisa" za koju je Louvre rekao da je portret Lise Gherardini, žene firentinskog trgovca svilom, i druga Leonardova djela još imaju tajne koje treba otkriti.

"Ima mnogo, još mnogo stvari koje treba otkriti, sigurno. Jedva smo zagrebali površinu", rekao je Gonzales, a "ovo što sada govorimo je samo malo više znanja", prenosi Beta.