fbpx

Iz dnevnika jednog Banjalučanina - "Šaltersko-administrativno-birokratsko poslovanje..."

Birokratija je sastavni dio našeg života. Tvoj život često je u rukama birokratije. Ako ulaziš u fajt sa birokratsko-administrativnim aparatom, budi spreman na (ne) izvjestan ishod. Spremni su na sve da bi oni bili u pravu, ali ako si kojim slučajem ti u pravu, teško će, skoro pa nikako, to priznati.

2012 03 20 14 07 17194656274

Piše: Zoran Studenac-Vrbaslija 

Dragi moj dnevniče,

Obaveze plati (ako imaš) da ti ne isključe struju, telefon, kablovsku... Svaki put izaziva mi to grč u želucu, počinje me oblijevati hladan znoj, ponekad mi se i ruke tresu. Možda ne toliko zbog činjenice da treba biti „umjetnik“ i zatvoriti „finansijsku konstrukciju“, nego što ponovo slijedi bliski susret sa podužim redovima u bankama, mrzovoljno stajanje u istim, slušanje uputa gospodina iz osiguranja o „ponašanju“ u redu, i na kraju suočenje sa gospođom/gospođicom na šalteru.

Dnevniče,

Bolji poznavaoci prilika i „eksperti“ za oblast „šaltersko poslovanje“ tvrde da je najprijatnije obaviti posao u jutarnjim satima. Nema redova, šalterske službenice djeluju prijatnije i ljubaznije, izuzetak su one koje se ne stigoše našminkati kući, ali „eksperti“ i „stručnjaci“ (čak su pojedini objavili i radove na temu „Šaltersko poslovanje sa posebnim osvrtom na nervni sistem“), upozoravaju da se ne treba „na tašte“ nervirati ako se zagledaju u nokte (lak se još suši), a pritom uspijevaju pokupiti priznanice i uplatnice.

A moj dnevniče, ukoliko se prelista i publikacija „Šaltersko poslovanje sa osvrtom na efikasnost kao krajni cilj šalterskog poslovanja“, dalo bi se pročitati kako „nije ići na na šalter ako je u tijeku akcija primopredaje smjene“. Tvrde u ovoj publikaciji da ova „operacija“ kod osoba s druge strane šaltera izaziva jednu vrstu tzv. „neuroznih tripova“, pogotovo ako se brojanje vrši više ručno, a manje mašinom. Stepen „neuroznih tripova“ poveća se ukoliko „šalteruše“ (termin preuzet iz dotične publikacije u izvornom obliku) „ćumuraju“ o svemu i svačemu, što na kraju rezultira negodovanjem iz redova ... "možete li malo požuriti“ ili „hajte na kafu pa se ispričajte“. Naravno, uz mrke i poluopake poglede momaka iz nazočnog osiguranja.

Ali, moj dnevniče.

Nije sve crno samo na ovom primjeru, kako navode „analitičari“ za „šaltersko poslovanje“. Pojedini su se posvetili i proučavanju tzv.administrativno-birokratskog aparata u javnim i upravnim ustanovama, institucijama, pa i javnim preduzećima. Nakon niza opservacija, istraživanja, pojavilo se čitav serijal „naučnih radova", sveden pod zajednički naziv „Birokratijo i administracijo i Bogu si teška“.

Moj dnevniče,

Iako se radi o obimnom „naučnom zborniku, „potkovanom “ brojnim primjerima sa terena, autori (među njima poveća grupa građana), izdvaja nekoliko navoda:

„...Birokratija je sastavni dio našeg života. Tvoj život često je u rukama birokratije. Ako ulaziš u fajt sa birokratsko-administrativnim aparatom, budi spreman na (ne) izvjestan ishod. Spremni su na sve da bi oni bili u pravu, ali ako si kojim slučajem ti u pravu, teško će, skoro pa nikako, to priznati. Ako i priznaju da si ti u pravu, ipak će ih nagrizati crv sumnje-pomisliće da imaš „štelu“ kod njihovog šefa. Ne brinu se previše da bi mogli ostati bez radnog mjesta, jer su mnogi godinama „zaleđeni“ zahvaljujuči tome da uspješno plivaju u svim društvenim previranjima i političkim turbulencijama. Ubjeđeni da im niko ništa ne može, jer su do sada promjenili nekoliko šefova, načelnika, direktora, ministara, ostali postojani kano klisurine. Ne plaše se najave reformi u javnoj upravi, administraciji, javnim preduzećima... Više se pribojavaju da će sa operativnog sistema XP, preći na „sedmicu“, ali nekako će već skontati kako se na „sedmici“ slaže „pasijans“. Poslove i radne zadatke obavlja i tako što predmete slažu na gomilu, a onda ih na en-ten-tini uzimaju u rad. Nije važno da li je predmet hitan ili ne, najvažnije je udariti još jednu „recku“ u rubriku urađeno. Nemaju straha da će im se „produktivnost“ odbiti od plate - plata je čvršća nego odbrambena linija FK „Borac“...itd, itd...

I dragi moj dnevniče,

Autori „Birokratijo i administracijo i Bogu si teška“, u poglavlju „Nepovrijedivost stečenih prava zaposlenika u obavljanju administrativnih poslova“, izmedju ostalog upozoravaju građane šta im je činiti ako žele završiti posao u gradskim upravama, opštinama, agencijama, ministarstvima, fondovima, pa i sudovima:

,,Ne diraj „lava“ dok „radi“, jedno je od prvih načela. Ako ste ušli u kancelariju, zaposlenik slaže „pasijans“, čekajte dok ne zavši. Ukoliko mu ne ide , ljubazno ponudite pomoć, ali ne pokazujte da imate pravu kombinaciju. Budite koliko god je to moguće ljubazni u obraćanju zaposlenicima, pa makar oni išli sa „šta vi hoćete“ ili primjenili „što s'doš'o“ jer nikada se zna koliko dugo možete čekati da vam obavi posao. Dogodi li se da vas je zaposlenik naručio da dođete tog i tog datuma, odnosno mjeseca, najljubaznije upitajte: "A godine???" Ukoliko, vas, ipak izda strpljenje, jer su se mjeseci pretvorili u godine pa zatražite razgovor sa šefom, „šef na sastanku, a kada će završititi ne zna se“, ili „poslije ide na jedan sastanak van zgrade“. Dobro pazite da ne ulazite u kancelarije i urede pet minuta prije početka pauze - zaposlenicima „skraćujete“ vrijeme „psihičkih priprema“ za pauzu. Ne ulazite odmah nakon završetka pauze, jer su vrata vjerovatno zaključana, ali ne zaboravite se raspitati o cijenama kod zaposlenika, ako primjetite pun ceker i kese, što je znak da je isti tokom pauze skočio do granapa, piljare ili čak tržnice. Ne pokušavajte se prepirati ako smatrate da su pogriješili jer vas ubjeđuju da „znaju svoj posao, koji obavljaju dvadeset i kusur godina“...

I tako najdraži moj dnevniče,

Možda nije sve tako crno, kao što izgleda, jer ima onih koji radom i ponašanjem ne pripadaju „Birokratiji koja je i Bogu teška“, ali prolaze dani u redovima pred šalterima, obilaženju ureda, kancelarija, nadleštva, ministarstava, a građani koji imaju takvu birokratiju i administraciju treba da se zabrinu za svoju budućnost.

Impulsportal