fbpx

ZELENI TALAS - Energetska politika u BiH: Raskopavanje bez pitanja

Zeleni talas Jelena

  Ilustracija Jelena Žilić

Nedavno je Ministarstvo rudarstva i energetike Republike Srpske na svojoj veb stranici objavilo kako je ministar Petar Đokić razgovarao u Banjaluci s predstavnicima kanadske kompanije EMX Royalty Corporation, koja se bavi rudarenjem i istraživanjem plemenitih metala. Najkraće rečeno cijela priča je da u RS, a i cijeloj BiH, nakon cunamija malih hidroelektrana dolazi rudarenje kojem prethodi geološko-istraživačka groznica.

Piše: Jelena Jevđenić

Nije čudo da „napredak“ kod nas dolazi vraćanjem unazad, i sam predsjednik Dodik je prije dvije godine izjavio kako je „hidroenergija energija budućnosti“, dok se ostatak svijeta okreće u proizvodnju energije sunca, vjetra i biomase. Za nadati se je da nećemo napredovati u vidu novih rudnika tako što ćemo postojati na kartama berzi i gdje ćemo biti samo još jedna u nizu siromašna država sa bogatim prirodnim resursima za privatni profit.

Nadalje u saopštenju pomenutog sastanka se navodi kako su ovi projekti razvojna šansa za unapređenje života u lokalnim zajednicama i Republici Srpskoj uopšte, a ministar je izjavio da su geološka istraživanja samo prva faza ka eventualnoj eksploataciji do koje može doći samo ako su ispunjeni svi zakonski uslovi.

Poznavajući dosadašnji rad ministarstava i institucija koje daju dozvole, a i „razvoj“ eksploatisanih opština, ta izjava je tek šablonska opaska napisana da proširi skromni izvještaj za javnost.

U praksi to izgleda tako da se lokalna zajednica ništa ne pita, odnosno mještani koji su najviše pogođeni ovakvim projektima ne budu ni obaviješteni o radovima. Primjer je opština Jezero gdje su i opštinski odbornici i građani protiv geoloških istraživanja Lykos kompanije, ali kompanija nastavlja sa istraživanjem pozivajući se na dozvole koje je dobila od resornog ministarstva. Jednog jutra mašine su samo ušle u Jezero i počele rovariti. Mještane niko nije obavijestio.

Ono što profit namjeri to i ostvari. Nakratko su geološka istraživanja na Ozrenu zbog pobune mještana iz Petrova bila zaustavljena prošle godine, međutim, Skupština grada Doboja nedavno je izglasala Odluku o davanju saglasnosti za izvođenje geoloških istraživanja kompaniji "Lykos Balkan Metals" na Ozrenu za dijelove koji pripadaju Doboju. I prije nego je zaustavljeno istraživanje mještani su izjavili da su detalje o projektu saznali na zvaničnoj internet stranici australijske berze, na kojoj je pomenuta kompanija listirana.

Institucije imaju puno posla sa svim tim investitorima, a građanima ovakvim ponašanjem poručuju “imate internet pa Googlajte ko vam uzurpira dvorište s ispunjenim zakonskim uslovima i dozvolama koje često kasne“. Prvo se kopa, pa se poslije razmatra šta sve može biti ugroženo. Do tada je mnogo toga uništeno, ali na papiru ne ostaje nikakav trag uništenja. Papir svakako trpi. Kao i građani.

I rudnik Medna u Mrkonjić Gradu je počeo sa radom prije nego je koncesionar imao sve dozvole. Do sada je iskopano hiljade tona uglja, a sve potrebne dozvole su tek nedavno dobijene. Mještane nisu pitali ni kako žive i preživljavaju nakon što im je vodotok vode za piće više puta zagađivan teškim metalima.

A virus ekspresnog i privatnog rudarenja se sve više širi.

Prošle sedmice u Bistrici, u selu nadomak Banjaluke, mašine su samo ušle i počele da kopaju. Mještani do tada nisu znali da se nadomak njihovih kuća i bašta planira rudariti. Način na koji ovakve firme dolaze u mala mjesta i eksploatišu bez potrebnih dozvola i obavještenja lokalne zajednice isto je kao kada razbojnik uđe u kuću. Samo je situacija još gora jer institucije kao da su na strani kapitalista pa kada se prijavljuju i postavljanju upiti onda se između sebe šaltaju nadležnostima. Tada ništa nije ni u čijoj nadležnosti, jer se zna, prećutno se zna ko daje instrukcije i u čiju stvarnu korist. Stanovništvo Bukove Kose kod Prijedora očekuje sličan scenarij.

U međuvremenu mašine rudare, a kamioni nesmetano prelaze Raču ostavljajući crni trag iza sebe.

Evidentno je da se građane ništa ne pita. S jedne strane imamo tobožnju brigu za pustošenje sela i kampanje za promovisanje života na selu, a s druge strane, mještanima sela se ulazi u dvorište i kopa im se ispred praga. Čista priroda je preduslov za život na selu zbog poljoprivrede i uzgoja stoke. Rudarenje zagađuje vazduh, izvorišta pitke vode, usjeve, zemljište, narušava puteve, a nerijetko jalovina i otpad se odlažu na privatne njive.

Ministra bi, ako je čovjek zaboravio ili nije stigao da uprati, trebalo podsjetiti na ove zadnje slučajeve rudarenja. Možda bi tada osvanula vijest kako je ministar Đokić razgovarao sa predstavnicima mještana, na primjer, Bistrice, saslušao mještane, te utvrdio razne nepravilnosti i da zakonski uslovi za taj rudnik nisu ispunjeni. Ali, nažalost, nije izborna godina.

Kolumne „Zeleni talas", u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom „Fridrih Ebert“ u BiH) 

Autor: Impuls