fbpx

Andrej Nikolaidis: STRATEGIJA DONALD KADIROV - Udri im familiju!

Kada osuđujemo metode totalitarnih režima ne zaboravimo osuditi i metode kojima kapital udara po svojim neprijateljima. Jer te su metode ne manje brutalne; one su često, kao što smo vidjeli na primjeru uglednog i uspješnog kapitaliste Trumpa i legendarnih „oni-uvijek-stižu-na-vrijeme“ Japanskih željeznica – iste

a politically charged stencil painting on the former alfred priestley school building at 1619 leonidas st uptown has characteristics of the british street art star banksy 5397c5a51ffb831d

Foto: Az, graffiti artist 

Piše: Andrej Nikolaidis

Ramsan Kadirov, čovjek koji drži Čečeniju – jer ima ljudi koji drže države onako kako gazde drže „lounge barove“ , kladionice i benzinske pumpe – rekao je da će se obračunati sa familijama Čečena koji su 24. decembra u Beču demonstrirali protiv njega.

Kadirov je u govoru koji je održao u Groznom rekao da je dao nalog: pronaći ko su i odakle su oni koji su demonstrirali u Beču, kao i ko su braća i očevi te bagre – baš tu je riječ upotrijebio.

Kadirov je u govoru stanovnike Čečenije pozvao da se odreknu svojih bečkih rođaka. Ako to ne učine, to će od njih biti "zahtjevano".

Austrijski mediji javili su da Kadirov hapsi članove porodica bečkih demonstranata.

To nije tačno, poručio je Kadirov: "Nikoga nismo uhapsili, ali oni odgovaraju za svoje rođake u Austriji".

UDARI PO FAMILIJI

A lijepo im je rekao... APA prenosi poruku koju je u dane pred demonstracije ovlašteno lice, u ime države Čečenije, uputilo Čečenima u Beču:

"Pozivamo vas da ne učestvujete u demonstracijama, kako ne bi ugrozili sebe i članove svoje porodice".

Donald Trump, mogući budući predsjednik Amerike, kadirovljevsku praksu predlaže kao jedini adekvatan odgovor države na terorističke napade.

Trump je prošlog mjeseca rekao: „Treba udariti njihove familije“.

Pa pojasnio: teroristi, čak i oni koji su spremni na samoubistvo, brinu za svoju djecu. Stalo im je do njihovih porodica. Stoga, nije tačno da nemaju što izgubiti. Treba im staviti do znanja da će država Amerika, usude li se napasti je, pobiti njihove kćeri, roditelje i rođake.

Trump je u politiku ušao iz svijeta krupnog kapitala; hoću reći, iz jednog salona prešao je u susjedni. Politički komentatori mainstream medija njegov su prijedlog za odmazdu nad porodicama terorista osudili kao skandalozan i neamerički. Zaboravili su, međutim, da pomenu da je Trump kao politički odgovor na terorizam predložio ono što kompanije i banke neprekidno rade. I oni, naime, dugove uredno naplaćuju od porodica dužnika.

Japanske željeznice su, recimo, godinama muke mučile sa ljudima koji bi samoubistvo izvršili skokom pod voz. Japanci su – je li to uticaj „Ane Karenjine“, šta li – više od svih drugih formi samoubistva voljeli baš skok pod brze i tačne vozove čestite kompanije „JR“. Ali budi ti tačan, stigni ti na odredište na vrijeme, kad svako malo moraš zaustaviti voz i sačekati da policija izvrši uviđaj. Zbog samoubica su Japanske željeznice gubile novac. Dok nadležne službe sa šina kupe ljudske ostatke, vozovi stoje. Kada vozovi stoje, nema prihoda. Još gore od toga: kada vozovi stoje, vozovi kasne, a kada vozovi kasne, putnici traže povrat novca koji su dali za karte.

DUŽNIČKO ROPSTVO

Na koncu su Japanske željeznice štetu nastalu zbog samoubistva –zahvaljujući japanskom zakonu i sudu - počeli naplaćivati od pokojnikove rodbine. Jer šta je skok pod voz ako ne teroristički udar na tu kompaniju?

Skok pod voz Japanskih željeznica postao je, tako, pouzdan način da vlastitu djecu gurnete u dužničko ropstvo, da na njihova leđa svalite kompaniju, državu i troškove, teret ispod koga se nikada neće iskobeljati.

Hoću reći: kada osuđujemo – a rado to činimo, čak ima ljudi koji od toga žive, kojima je to profesija – metode koje totalitarni režimi koriste u borbi sa protivnicima, ne zaboravimo osuditi i metode kojima kapital udara po svojim neprijateljima. Jer te su metode ne manje brutalne; one su često, kao što smo vidjeli na primjeru uglednog i uspješnog kapitaliste Trumpa i legendarnih „oni-uvijek-stižu-na-vrijeme“ Japanskih željeznica – iste.

To što su te metode pravno uobličene i posve zakonite, dio prakse istinske „pravne države“, ne čini ih manje nasilnim. Kao što i to što su glasni u osudi raznih kadirova ovog svijeta, one koji ćute o nasilju kapitala ne čini manjim pizdama.

(zurnal.info)