Kada se, u prošli četvrtak, Lavina sručila u centrale združenog bankarskog poduhvata, koji je u crno zavio brojne općine i institucije Republike Srpske, Banjalučani su se počeli pozdravljati sa Bobar dan.
Piše: Vildana Selimbegović
Trebinjci također. SIPA je, znamo, konačno zakucala na vrata ne samo Bobar banke, već i Investicijsko-razvojne banke i Agencije za bankarstvo Republike Srpske, pa iako je za svih deset uhapšenih Sud BiH odredio (samo) kućni pritvor, čini se da počinje odmotavanje bankarskog klupka RS-a. To, uostalom, potvrđuje i žestoka razmjena verbalne artiljerije: na jednoj su strani zagovarači bankarskog raspleta, a na drugoj svita okupljena oko entitetskog predsjednika Milorada Dodika, takorekuć kuma svih bankarskih RS-afera.
Predsjednička involviranost u ovaj finansijski sektor transparentna je i godinama već dobro znana: oni sa boljim pamćenjem živo se sjećaju kako je Dodik objašnjavao razloge zbog kojih je njegov sin dobio tri miliona kredita od IRB-a: je l’ treba dijete da se drogira, grmio je na konferenciji za novinare lider SNSD-a i samozvani vlasnik RS-a.
Direktorica IRB-a Snežana Vujnić, a direktorica Agencije za bankarstvo Slavica Injac još i više, javna je tajna, u RS-u slove za dvije desne predsjedničke ruke. Obje će dobiti priliku da u kućnoj atmosferi i pod zabranama donesu odluke je li zakon onaj koji je objavljen u službenim novinama ili pak onaj koji propovijeda politika. A da je politika vlasti uzrok raspada bankarskog sektora jasno je već odavno, toliko dugo zapravo da je prošli četvrtak odjeknuo kao bomba. Niko, naime, nije vjerovao da će SIPA skupiti hrabrosti da se svojim poslom bavi toliko ozbiljno da počne istraživati i lopovluke vlasti.
Elem, vratimo se četvrtku, danu kada je Lavina krenula: osim dvije pomenute direktorice, uhapšeni su i radnici Bobar banke – Petar Cacanović, direktor od 2010. do 2014, Ana Mirosavljević, direktorica od marta 2014, Sonja Kurtuma, članica Nadzornog odbora, Batrić Đurišić, direktor Sektora rizika, Zdravko Dubov, interni revizor i Igor Prodanović, zamjenik direktora i direktor Sektora korporativnog bankarstva. Naknadno je uhapšen i Dragan Radumilo, direktor Bobar banke od osnivanja do 2010. godine. Sve pobrojane Tužiteljstvo BiH sumnjiči da su zločinačkim udruživanjem omogućili sticanje nezakonite imovinske koristi od 123 miliona KM! Tužiteljstvo BiH zna i kako su to izveli – dijeleći kredite u višemilijunskim iznosima i bankarske garancije povezanim licima (obavezna partijska legitimacija!), znajući pritom da naplatu neće moći realizirati, svjesno su, dakle, doveli banku u stečaj, a na taj način izazvali i jedan od tektonskih poremećaja u cijelom bankarskom sektoru, ostavljajući praktično bez depozita brojne gradove, općine, preduzeća, zavode, elektroprivrede... o fizičkim licima, dakle, građanima RS-a i BiH da i ne govorimo.
“Ova banka je u likvidaciji zbog toga što je bila umiješana u nevjerovatne malverzacije depozitima građana i javnih institucija, odnosno svih depozitara”, objasnio je Bobar-aferu Dragan Čavić, lider NDP-a, čudeći se javno što još nema efekata istrage u Balkan investment banci, još jednom aferimu vlasti RS-a. No, predsjednika NDP-a ovdje valja citirati zbog jedne tvrdnje koja je nanovo uzburkala političke duhove u RS-u: “Budući da se Dodik u obrazloženju o stanju u Bobar banci poziva na tezu da je došlo do naglog povlačenja depozita, oko 60 miliona KM, zbog čega je banka morala ući u status likvidacije, treba postaviti pitanje ko je povukao te silne milione”, istakao je Čavić, tvrdeći da u sadržaju liste depozita koji su ugroženi nema depozita Vlade RS-a te nudeći podatak više: “Po mojim informacijama, ministar finansija Zoran Tegeltija je naredio povlačenje depozita u visini od 60 miliona KM, zbog čega je banka i upala u probleme nelikvidnosti.” Prozvani Tegeltija promptno je reagirao pa je Ministarstvo finansija RS-a jučer izdalo saopćenje u kojem negira Čavićeve tvrdnje i nabraja zvanične podatke po kojima je Vlada RS-a u času uvođenja privremene uprave u Bobar banku imala tamo na računu nepun milion KM. No, i Tegeltija je – barem se tako da iščitati iz saopćenja Ministarstva – makar verbalno zainteresiran za utvrđivanje odgovornosti svih koji su zloupotrijebili sredstva Bobar banke, kao i onih koji su podigli kredite u banci, a ne vraćaju ih. Što je jako važno.
Aevo zašto: Bobar banka je samo jedan dio priče o raspadu bankarskog sektora u RS-u, možda čak i najmanji.
Tužiteljstvo BiH, rekosmo, uhapšene u Lavini tereti za 123 miliona KM štete, no u već pominjanoj Balkan investment banci, na čijoj istrazi Čavić toliko insistira, procjenjuju se vrtoglavo visoke cifre nanesene štete od čak 1,7 milijardi, štete u Banci Srpske vrte se oko sume od 300 miliona, a kako je radila Pavlović banka također je višemilijunska priča kojom se bavi Tužiteljstvo BiH (slučaj vile na Dedinju).
No, upravo je povremeni beogradski gost i vlasnik one polovine vile na Dedinju, inače predsjednik RS-a Milorad Dodik hapšenje organizirane zločinačke udruge pokušao (opet!) preveslati na teren političke ugroženosti entiteta, ocjenjujući akciju Lavina kao “udare na banke i finansijske institucije u Srpskoj usmjerene na njeno potpuno razvlašćivanje”. Dodiku, dakle, nisu krivi oni koji su u crno zavili depozitare, već oni koji su ih pohapsili, ili još gore – nisu krivi pljačkaši, već oni koji hapse pljačkaše! To, naravno, samo još u Bosni i Hercegovini ima.
I to zaista nije samo Dodikov ekskluzivitet, takvo poimanje zakona i prava i takvo milovanje i tetošenje udruženih zločinačkih grupa. To je, naime, dvodecenijska praksa BiH kojoj se izgleda nazire kraj. Stoga je i najveći kompliment koji je Vijeće ministara moglo dobiti za prvu godišnjicu rada, ovaj Dodikov očajnički pokušaj da Dragana Mektića, ministra sigurnosti BiH, proglasi krivim što javno daje podršku svakoj borbi protiv korupcije i kriminala. Zločinci združeni u partijskim kriminalima ovu su zemlju zavili u crno i ako je Mektić kriv što naglas govori ono što svaki Bosanac i Hercegovac misli, da se dakle konačno trebaju raspetljati sve velike afere makar to podrazumijevalo partijske svite u zatvorima i kućnim pritvorima, onda je zaista došlo doba da se domaći politički lideri pogledaju u ogledalo. I sami sebe pozdrave sa bobro došao, predsjedniče. Pripravni za lavine.
Oslobođenje
