fbpx

Sindikat solidarnosti – Trn Sindikatima BiH: Zbog borbe za prava radnika voditelji Sindikata solidarnosti često su izloženi pritiscima

6sakib kopic

Mada nema izravnih fizičkih prijetnji, na Sindikat solidarnosti se vrše različiti pritisci preko pravosudnih institucija. Primjerice, prije nekoliko mjeseci Sakib Kopić i Enes Tanović, vođe Sindikata solidarnosti, uhapšeni su samo zato što su se nalazili ispred zgrade Suda u Tuzli gdje se već godinama okupljaju zajedno s obespravljenim radnicima kako bi upozorili na neadekvatan rad Suda i Tužiteljstva zbog dugotrajnih stečajnih postupaka.

Piše: Maja Nikolić

Radnice tvornice obuće „Fortuna“ iz Gračanice, nakon što su prije više od godinu dana ostale bez posla i završile na ulici bez 17 godina uvezanog radnog staža, bitku bi mogle dobiti i iz nje izaći kao pobjednice. Naime, nakon što su, uz pomoć Sindikata solidarnosti ukazivale na ogroman kriminal koji se dogodio u Fortuni, Kantonalni sud u Tuzli je prije nekoliko dana to i potvrdio te osudio direktora ove tvornice Safeta Pjanića na pet godina zatvora jer je nekada uglednu tvornicu oštetio za 4, 5 miliona KM. Da su radnice i Sindikat solidarnosti bili upravu, priznao je Sudu i Safet Pjanić. 

Kada je Sindikat solidarnosti Tuzla osnovan 2014. godine, nakon masovnih protesta obespravljenih građana, on je tada bio jedina nada radnicima koji su godinama prava i potraživanja tražili na ulici. Sindikat su osnovali, jer, kako kažu, na Savez samostalnih sindikata se nisu mogli osloniti.

Sindikat solidarnosti nikada nije odustao od borbe za prava radnika pa svake srijede obespravljeni radnici prosvjeduju pred zgradom pravosudnih institucija u Tuzli. u Tuzlanskom kantonu donesen je zakon o zabrani prosvjeda pred institucijama pa tako građani svoje nezadovoljstvo mogu isticati udaljeni 500 metara, od institucije čijim su radom nezadovoljni i koju smatraju odgovornom za uništenje tvornica. Ovaj zakon donijela je Vlada Tuzlanskog kantona koju je tada, 2015. godine vodio Bego Gutić, a Skupština TK na čelu sa Senadom Alićem  zakon potvrdila.

U Sindikat solidarnosti odmah se priključilo nekoliko stotina radnika iz dvadesetak uništenih preduzeća. Osnivačka skupština održana je u maju 2014. godine na otvorenom jer radnici tada nisu imali adekvatan prostor. Zanimljivo da Sindikat solidarnosti vode obespravljeni građani Tuzlanskog kantona bez traženja članarine i svakodnevnom brigom za radnike koji su nakon privatizacije završili na ulici i bez ikakvih primanja. 

Četiri godine kasnije Sindikat solidarnosti i pored brojnih političkih pritisaka, a nerijetko je bilo i prijetnji, zaslužan je što su obespravljeni radnici nekoliko preduzeća ostvarili mirovinu. „Nas je jedino Sindikat solidarnosti podržavao i pomagao nam da ostvarimo prava. Nama 17 godina nije bio uvezan radni staž, bile smo na rubu egzistencije. Spavale smo pod šatorima ispred zgrade Vlade Federacije u Sarajevu. niti jedan nas Sindikat nije došao podržati niti nas pitati kako smo. Samo je Sindikat solidarnosti bio uz nas“, ispričala je radnica Borca iz Banovića Mihada Hrnčić te kaže da još uvijek nisu svi radnici Borca ostvarili mirovinu. Svi se sjećaju kako je mukotrpna borba radnica Borca bila prošle godine kada su danima spavae pred zgradom Vlade Federacije BiH kako bi se izborile za uvezivanje radnog staža. Jedini Sindikat solidarnosti je bio taj koji je u takvu borbu s njima ušao.

Najveći doprinos u osnivanju Sindikata solidarnosti dali su radnici Dite koji su čuvali svoju tvornicu od propasti. „Za Ditu smo se svi borili. Vjerujte, ja dolazim iz firme Polihem, ali uvijek sam naglašavao Ditu i borio sam se za Ditu. Nije mi bilo jasno kako u našoj državi ne može raditi čak ni tvornica deterđenata“, kaže nam Sakib Kopić. I zaista, uz svakodnevne borbe, Dita je pokrenuta u stečaju i radnici vraćeni na posao. „Priznao to neko ili ne, Sindikat solidarnosti je, bez lažne skromnosti, odigrao veliku ulogu u pokretanju Dite. Naravno, da su radnici Dite najzaslužniji jer su Ditu sačuvali od poptunog uništenja, ali oni su tada bili dio Sindikata solidarnosti.“

Od 2014. godine do danas Sindikat solidarnosti vodio je borbu za prava radnika tvornica: namještaja „Konjuh“ Živinice, „Borac“ Banovići, „Guming“ i mnoge tvornice. No, najveća zasluga za proglašenje neustavnosti zakona o stečaju, pripada upravo ovom malom sindikatu. Naime, Sindikat solidarnosti uz pomoć istaknutih pravnih stručnjaka podnio je apelaciju Ustavnom sudu Federacije BiH da je zakon o stečaju nepravedan jer radnicima se prema tom zakonu isplačuje tek osam plača iako im je poslodavac dužan više od njih pedeset. Također, prema isplatnom redu u Zakonu o stečaju, radnici su na posljednjem mjestu. Ustavni Sud takav zakon proglasio je neustavnim, nakon apelacije Sindikata solidarnosti koji se najvećim dijelom oslonio na profesora Zlatana Begića. Radnici sada konačno mogu tražiti da im se isplate sva dugovanja te da u isplatnom redu stoje na prvom mjestu. I Vlada Federacije BiH donijela je novi nacrt Zakona o stečaju kako bi bila implementirana presuda Ustavnog suda. „Mi kao mali sindikat uspjeli smo se zajedno s profesorom Zlatanom Begićem, Mahirom Mešalićem i Milanom Dunovićem izboriti za novi Zakon o stečaju. Iako su njih trojica iz jedne političke stranke mi kao Sindikat nismo niti u jednoj političkoj stranci. Svrstavaju nas u različite stranke, ali nemamo veze niti s jednom. Ova trojica ljudi dali su nam dali podršku u našoj borbi i pomogli nam“, kaže Sakib Kopić.

Vratit ćemo se na početak teksta i podsjetiti na gračaničku tvornicu obuće „Fortuna“. Naime, Sindikat solidarnosti godinu dana vodi bitku s institucijama ove zemlje kako bi se radnicama, od kojih mnoge imaju i više od 60 godina uvezao radni staž. Budući da im je posao u Fortuni jedini izvor primanja u porodici mnoge su primorane i dalje raditi, a priznaju da su već teško oboljele. „Iako je direktor Fprtune Safet Pjanić osuđen na pet godina zatvora i dužan je vratiti oko 116. 000 eura, mi smatramo da je takva presuda sramna. Zamislite da oštetite jednu firmu za milione maraka, a dobijete tako mizernu kaznu. Takva nagodba je sramna. Sud je, prema mom mišljenju, rekao građanima da se isplati otimati, uništavati, varati državu i radnike i pljačkati. I tu mizernu sumu novca koju Pjanić mora vratiti, ona neće ići radnicima Fortune kako bi se namirila dugovanja prema njima. Taj novac ide u Agenciju za nezakonito stečenu imovinu koji će potrošiti direktori te Agencije. Umjesto da se ta sredstva vrate u Fortunu, nažalost završit će negdje drugo“, upozorava Sakib Kopić i najavljuje nastavak borbe za prava radnika te će Sindikat solidarnosti tražiti ponovno pokretanje Fortune u stečaju. „Safet Pjanić jeste osuđen, ali samo za Fortunu. Znate li koliko je još pod firmi ili kćerki firme Fortuna?! Jako puno. Safet Pjanić je njihov vlasnik i nastavlja se bogatiti.“

Brojni su pritisci na rad Sindikata solidarnosti. Mada nema izravnih fizičkih prijetnji, na Sindikat solidarnosti se vrše različiti pritisci preko pravosudnih institucija. Primjerice, prije nekoliko mjeseci Sakib Kopić i Enes Tanović, vođe Sindikata solidarnosti, uhapšeni su samo zato što su se nalazili ispred zgrade Suda u Tuzli gdje se već godinama okupljaju zajedno s obespravljenim radnicima kako bi upozorili na neadekvatan rad Suda i Tužiteljstva zbog dugotrajnih stečajnih postupaka. „Taj sudski postupak je još u toku. Također, bivši premijer Tuzlanskog kantona Bego Gutić nas je nazvao kriminalcima, stranim špijunima, stranim plačenicima i rekao da smo mi oštetili firme za stotine hiljada maraka. Rekao je da posjećujemo seminare u inostranstvu te da nas obučavaju. Na zadnjoj Skupštini povjeritelja Fortune pokušali su nas izbaciti jer ako se bilo ko razumije u stečajne postupke nije dobrodošao na takve Skupštine, a radnike koji se ne razumije u stečajne postupke i nisu upoznati s pravima pokušava se zloupotrijebiti i navući na tanak led“, ispričao nam je Sakib Kopić i dodaje da se radnici u BiH ne mogu osloniti na savez samostalnih sindikata BiH. Kopić tvrdi da su u Savezu na čelnim pozicijama ljudi koji brinu isključivo o svojim ličnim interesima. „Vidjeli ste kako je kongres neslavno završio. Kada su vidjeli da neće proći njihov kandidat, napustili su Kongres kojeg su oni organizirali. Taj Sindikat je društvo dva ili tri lica. Zar nije van svake pameti da jedan čovjek koji je na čelu Sindikata na godišnjem nivou zaradi oko 50. 000 KM. Prema našim saznanjima tako visoka primanja su imali Bajramović i Šatorović. Nama često govore da smo mi politički sindikat. Jedno vrijeme su istraživali odakle nama novac za naše aktivnosti. A znate koliko su daleko išli? Toliko da su putem mailova tražili da se uđe u moje račune. A Ako želite biti član Saveza samostalnih sindikata morate plačati članarinu. U našem Sindikatu mi nikada nismo tražili od ljudi da plačaju članarinu. Mi se borimo tako što protestujemo i javno govorimo o kriminalu koji je učinjen u našim firmama“, rekao je Kopić i podsjetio na činjenicu da se Savez samostalnih sindikata nikada nije pobunio zbog zakona iz reformske agende. „Oni su aminovali Zakon o PIO-u prema kojem će većina radnika iz Realnog sektora imati minimalnu penziju. A koji se to Sindikat pobunio protiv Zakona o stečaju, a godinama se znalo da su radnici prema tom zakonu na posljednjem mjestu. Nije niti jedan. Nego tek kad je Sindikat solidarnosti osnovan krenuli smo u borbu protiv takvog zakona. Kada sam ja to rekao jednom sindikalcu iz Saveza, da su dopustili da radnicima bude isplačeno samo osam plača, a poslodavci su im dužni pedeset plača, on je meni rekao da je prvobitni pijedlog bio šest plača, ali da su se oni izborili za osam“, kaže Kopić.

6slika provjere racuna

Sindikat solidarnosti nastavlja borbu za obespravljene ljude. Prije nekoliko dana javnosti su predočili podatke da samo u Tuzlanskom kantonu se vodi 98 stečajnih postupaka. Većina ih traje već više od deset godina i vode ih uglavnom isti stečajni upravnici. Neki od stečajnih upravnika imaju više od 80 godina života, a na popisu stečajnih upravnika jedan od njih već odavno nije među živima.

Autor: impulsportal.net