Pitanje odlaska mladih prestalo je biti moralno ili filozofsko pitanje i postalo praktično; svelo se na to da li postoje uslovi za odlazak ili ne
Članci
Seksualno nasilje nad ženama u Keniji u zadnjih je nekoliko godina dosegnulo vrhunac. Stoga su starije žene u Nairobiju odlučile uzeti stvari u svoje ruke i naučiti borilačke vještine kako bi se obranile.
Kako je to još davne 1933. godine George Orwell objasnio: „Plongeur je jedan od robova u modernom svijetu. Ne treba nad njim lijevati suze, jer je njemu bolje nego mnogim manuelnim radnicima, ali ipak, nije ništa slobodniji nego da su ga kupili ili prodali. Posao mu je ropski i u njemu nema umijeća; plaćaju ga dovoljno tek da bi preživio; jedini praznici su krevet. Osim kakvim sretnim slučajem, za njega nema izlaza iz takvog života. U ovom trenutku žive ljudi sa završenim fakultetima koji peru suđe deset ili petnaest sati dnevno. Ne može se reći da su se jednostavno ulijenili, jer lijen čovjek ne može biti plongeur; naprosto su upali u zamku rutine koja onemogućuje razmišljanje. Da plongeuri ikad misle, već bi odavno osnovali sindikat i počeli štrajkati za bolje uslove rada. Ali oni ne misle, jer za to nemaju slobodna vremena; njihov život pretvorio ih je u roblje.“
Slijepa i gluha djevojčica, koja je uspjela postati jedna od najvećih junakinja svog vremena, i njezina životna učiteljica i pratiteljica, žene su koje su snažno obilježile svjetsku humanitarnu scenu na prijelazu XIX. u XX. stoljeće. Bilo bi nepravedno usredotočiti se isključivo na život Helen Keller bez usporednog osvrta na život njene učiteljice Anne Sullivan Macy. Njihovi su životi od prvog susreta pa sve do smrti gospođe Macy bili blisko povezani. Jedna uz drugu, one su rasle i izrasle do veličina po kojima ih danas prepoznajemo.
Prošle su 72 godine od kako su 26. listopada 1944. partizani oslobodili Split – grad u kojem je osnovan prvi ilegalni partizanski pokret u Europi i to na blagdan sv. Duje, grad u kojem je svaki drugi stanovnik bio uključen u Narodno oslobodilački pokret (NOP), grad u kojem su pokrenute i prve antifašističke novine u okupiranoj Europi. Zvale su se „Naš izvještaj“ da bi 1943. prerasle u „Slobodnu Dalmaciju“, a u izvanrednom izdanju na dan oslobođenja grada na naslovnici su donijele samo jedan naslov: „Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije“.
Opće je prihvaćena ideja da moramo raditi kako bismo zaslužili dovoljno za preživljavanje, no sve je učestalije prisutna misao da taj isti rad moramo i strastveno voljeti, mjereno u satima koje provedemo na poslu. U moru kvalificirane radne snage koju tržište ne može apsorbirati, upravo je spremnost da se izgara za posao karakteristika koja je na cijeni. Vrijednosti koje promiče takva radna etika i koje zauzimaju gotovo sakralno mjesto u suvremenom imaginariju o radu nisu ništa drugo doli uznapredovala iluzija o savršeno produktivnom nadčovjeku - brojna istraživanja i društvene analize pokazuju kako je pretjeran rad kontraproduktivan, a životni vijek onih koji se u njega upuštaju osjetno kraći i nekvalitetniji.
Sreća je kao tržnica i često, ako samo možeš malo pričekati, cijena će pasti.
Zaštita životne sredine i očuvanje prirodnih bogatstava predstavlja jedan od važnijih aspekata u svakoj industrijskoj grani. Poslednjih decenija počela je polako da se podiže svest zajednice o značaju očuvanja prirode i zaštiti životne sredine. S tim u vezi doneti su mnogobrojni akti na globalnom nivou koji su implementirani u mnoga nacionalna zakonodavstva.
Nazivati tržište prirodnim, a državu neprirodnom, ubedljiva je fikcija za one upletene u status kvo. Istorijski narativ slobodnog tržišta manjka empirijske tačnosti. Kao što je tvrdio Karl Polanji, kapitalističko tržište je proizvod državnog inženjeringa, a ne prirode.
Američko ministarstvo pravde je u Obaminom predsedničkom mandatu optužilo za špijunažu više uzbunjivača nego sve prethodne administracije zajedno. Ako saberemo političke efekte pištaljki u koje su dunuli uzbunjivači u poslednjih nekoliko godina, može se zaključiti da je njihov doprinos demokratiji nesporan. Postavlja se, međutim, pitanje da li su ti efekti vredni cene koju su platili, naročito u svetlu novih istraživanja koja ukazuju da mladi u Evropi i SAD sve manje veruju u demokratiju a sve više u autoritarna uređenja, i smatraju slobodne izbore precenjenim.
U demokratskom društvu svaki pojedinac, interesne skupine, udruge, političke stranke i koalicije imaju pravo na svoje mišljenje, njegovo iznošenje pred javnost, podupiranje i zagovaranje, ali nemaju pravo to mišljenje, nametati drugima, kao jedino ispravno, čak ni onda kad za to postoje valjani argumenti i parametri dobiveni različitim istraživanjima, analizama, komparacijama, sintezama i zaključcima.
Splet okolnosti odveo me u jednom trenutku u Kaufland. Radio sam tamo kratko vrijeme, ali baš na odjelu “Mliječno”. Na tom mliječnom odjelu su, između ostalog, jaja, upravo ona jaja koja se spominju u posljednjoj aferi koja se dogodila. Ta afera je zapravo smrt jednog djeteta, a okolnosti njegove smrti se još uvijek utvrđuju.
Razmotrimo nekoliko imidža. James Wright Foley. Ako možda i nećete po samom imenu odmah znati o kome se radi, snimku sigurno pamtite. Obrijane glave, u intenzivno narančastoj dugoj košulji i hlačama kleči na pjeskovitom tlu. Iza njega je isti takav, suhi, pustinjski krajolik. Do njega stoji čovjek odjeven u crno, crnim mu je prekriveno i lice, sve osim proreza za oči. U ruci drži nož. Drugom rukom poteže Foleya za košulju.Foley je bio američki novinar, ratni izvjestitelj iz Sirije. Nestao je 2012., a pripadnici ISIL-a ubili su ga u kolovozu 2014. To je bila snimka njegova pogubljenja.