Nije li jasno da mi poštujemo običaje, religije i političke prakse koje su ustanovili mrtvi? Čitamo knjige mrtvih, kuvamo po njihovim receptima, živimo u gradovima koje su oni podigli. Ako vladamo, prodajemo i krademo ono što su oni stvorili
Članci
Moja tašta je doputovala iz Izraela da sa nama provede letnji odmor. Prvo se igrala sa unukom. Onda smo odmotali njene divne ćupove i šolje. Onda smo ćaskali o Tel Avivu – o ljudima, vremenu, novim restoranima. Onda smo prešli na politiku i to nam je svima pokvarilo raspoloženje: Izrael je odlično mesto koje ima užasnu politiku.
Hipotetičke „dobre namere“ Trampovih pristalica, postale su moralno nevažne njihovim glasovima.
Klimatske promene su u suštini pitanje socijalne pravde. Ono što zaista nije fer je to što najsiromašniji i najranjiviji ljudi – naročito žene i devojčice – najviše ispaštaju iako su najmanje učinile da prouzrokuju sam problem.
Nekoliko mjeseci nakon euforične proslave pobjede na francuskim predsjedničkim izborima, niz poteza predsjednika Emanuela Macrona uzrokovao je mnogo negodovanja. Iako su vidan pad njegove popularnosti izazvale porezna politika kojom pogoduje najbogatijima i najavljeno rezanje radničkih prava, veoma je upitno mogu li se protivnici Macronovih odluka složiti oko šire palete političkih pitanja i zajedno politički djelovati
Tito obilježio epohu svoga vladanja i njegov pogreb je najveći svjetski sumit u povijesti čovječanstva. Prisustvovalo mu je 209 delegacija iz 127 zemalja – prema uglednom magazinu „Time“ „123 delegacije država od čega 4 kralja, 32 predsjednika i drugih čelnika država, 22 premijera.
Kako god mi nazvali dekolonizaciju: nacionalno oslobođenje, nacionalni preporod, vraćanje nacije narodu — koju god rubriku upotrebili, koju god novu formulu uveli — dekolonizacija ostaje nasilna pojava. Na kojoj je god razini proučavali (lični susreti, novi nazivi sportskih klubova, profil zvanica na koktel-prijemima, kadrovi u policiji, u administrativnim većima, u nacionalnim i privatnim bankama), dekolonizacija u suštini znači samo zamenjivanje jedne »vrste« ljudi drugom »vrstom« ljudi. To je potpuna, totalna i apsolutna zamena, bez prelaznih nijansi.
Rasističko nasilje i ideološki trendovi koji ga potpiruju u SAD-u isplivaju svako toliko na površinu. Donald Trump, njegovi suradnici i poklonici nisu ga izmislili, ono se nastavlja na dugu tradiciju koja na žalost s lakoćom pronalazi nove poklonike i među potomcima naših iseljenika.
Turbo folk jeste pop kulturni fenomen, ali i šire-društveni fenomen. On je davno izašao iz ilegale, iz zadimljenih kafana ibarske magistrale, i preselio se u elitne diskoteke i klubove.
Politički sustavi zapadnih zemalja već se desetljećima suočavaju sa sve izraženijim slabljenjem povjerenja građana u smisao demokratskih procesa. Kao jedno od mogućih rješenja tog problema povremeno se predlaže zamjena demokracije neutralnim upravljanjem, po uzoru na ono koje se odvija u privatnim poduzećima. Nešto slično je nedavno predložio i novoizabrani francuski predsjednik, no te “inovacije” zapravo uopće nisu nove, već imaju dugu tradiciju duboko ukorijenjenu u povijesti nastanka moderniteta
Raspadom Jugoslavije u svim postjugoslovenskim državama krenulo se s totalnom revizijom historije. Prvo su na red došle izmjene naziva ulica, škola, javnih ustanova, pa i rušenje i skrnavljenje spomenika narodnim herojima koji su se često događali tokom noći praćene su jakim eksplozijama.
Amerika se prošle subote suočila sa zastrašujućom manifestacijom slijepe mržnje: prijetećim nasilničkim pohodom bijelih rasista i neonacista na inače tihi univerzitetski grad Charlottesville u Virdžiniji koji je kulminirao kad se 20-godišnji neonacista automobilom zaletio među građane koji su demonstrirali protiv rasista pri čemu je 32-godišnja žena ubijena a još 19 osoba teže i lakše ranjeno.
Kako su neki svoj „patriotizam“ naplatili milionima evra, dok je „patriotska većina“ dovedena do prosjačkog štapa (ali i dalje veruje u nacionalističke tlapnje)