Ne postoji čovek koji tokom života nije stekao neke navike. Svako od nas ih ima, one poželjne i one nepoželjne, neke kojih smo svesni i neke koje možda nikada nećemo osvestiti.
Članci
Skidanje s postolja nacionalnih mitova prijatna je zabava za istoričara, osobito ako je malo sklon zajedljivosti. On, na primer, može da pokaže da je škotski kilt romantički pronalazak iz devetnaestog veka, a nikako svakodnevna odeća sirovih brđana tako živo opisanih u romanima Valtera Skota (Njalter Scott); i da Srbi sa bitkom na Kosovu svake godine slave poraz, što bi se moglo smatrati pomalo čudnim. Navike, zbivanja i podatke, koji sami po sebi zaslužuju malo pažnje, stručnjaci - filolozi, istoričari, romansijeri - naporima punim ljubavi stilizuju i podižu na nivo »simbola nacionalnog jedinstva«.
Iako se u nabrajanju posljedica koje bi sa sobom eventualno donijelo potpisivanje pomalo već zloglasnog Transatlantskog trgovačkog i investicijskog partnerstva (TTIP) redovito ističe i uspostavljanje međunarodnog suda putem kojeg bi kompanije mogle tužiti države u “ometanju” ekstrakcije profita, niti trenutne okolnosti nisu baš naklonjene tzv. javnom interesu, kako u formalnom, tako i u strukturnom smislu.
Kao dio protokola prošlotjednog posjeta Davida Camerona Bugarskoj, britanski je premijer u pratnji svog bugarskog kolege i domaćina Bojka Borisova posjetio i bugarsko-tursku granicu, odnosno žičanu ogradu namijenjenu zaustavljanju migracija. Nakon ceremonije koja je neodoljivo podsjećala na generalsku inspekciju prve linije fronte, Cameron se upustio u entuzijastičnu pohvalu bugarskog odnosa prema “migrantskoj krizi”...
Postoji nekoliko dobro konstituiranih tradicija o moralnom zlu, o grehu, ali nema nijedne o podnošenju zla, o patnji, to jest o figuri čoveka žrtve, a ne samo čoveka grešnika. Čovek grešnik pruža mnogo povoda za govorenje, a čovek žrtva za šutnju.
Njemačkom u ovo doba godine tradicionalno na svakom koraku odjekuje zveckanje praporaca, a zahvaljujući najnovijoj odluci njemačkog Bundestaga, opet se čuje i zveckanje oružja.
Unatoč tome što se određeni dio žena uspio probiti u “političku klasu” i na druge istaknute pozicije, medijska slika žene u BiH još se uvijek temelji na konceptu “ljepšeg pola” ili besplatne kuharice i čistačice. U rijetkim trenucima kada se prikazuju, rezervisana im je uloga ukrasne scenografije, a ako se uključuju u razgovor, to se često čini samo kako bi im se postavilo pitanje: “kako pomirujete svoje kućanske obaveze sa svojim poslom”.
Sve su nas vlasti zaluđivale, ali ova nas – sluđuje.
Nakon nedavnih napada u Parizu, europske desničarske stranke požurile su s insinuacijama da su sirijske izbjeglice krive za napade i pozivima na striktnije imigracijske i granične kontrole. Ali i prije napada, neke europske vlade već su manevrirale kako bi spriječile izbjeglice da uđu u njihove zemlje.
Smatra da što prije budemo imali precizne podatke o stanovništvu, to ćemo brže moći pristupiti izradama strategija i politika društveno-ekonomskog razvoja.
Što da mu kažem? – „Čuj, ja sam zapravo liberalna, sekularna Šiitkinja, i ISIL me vjerojatno mrzi više nego ti, zato budimo prijatelji“? Teško.
Ma koliko jaki i umišljeni bili, ma koliko nam bankovni računi ulijevali i sigurnost i lažnu iluziju, ma kako nam išlo u životu i bili samozadovoljni, život nas iznenadi, život nas nauči da moramo biti skrušeni, skromni i bolji ljudi od stvari u kojima smo uspjeli.
U povijest odlazi još jedan bivši industrijski gigant: Dva i pol desetljeća, sa svakim ‘oživljavanjem proizvodnje’, broj zaposlenih u Željezari drastično je kopnio.