Mahmud Derviš, Poezija
Uzeli mu hranu, odjeću i stijegove.
Bacili ga u tamnicu mrtvih,
Pa kazali:
„Ti, kradljivac si!“
DOĆI ĆE NEKI DRUGI VARVARI
Doći će neki drugi varvari. Djevu carevu će oteti.
I onda će se gromko oglasiti doboši
Tako jako će udarati
Da će konji vrani tijela ljudska preskakati
Od mora egejska, pa sve do Dardanela.
I zašto bismo se mi brinuli? Šta naše žene imaju
sa konjskim trkama.
Dijeva careva bit će oteta. Gromko će se začuti doboši
I doći će neki drugi varvari.
Gradske praznine će baš oni ispuniti.
Varvari ‒ za bogdu od mora veći,
I od bilo koje sablje jači
Zajedno sa vremenom ludila.
I zašto bismo mi brinuli? Šta naša deca imaju sa tim
bestidnim pokoljenjima?
Začut će se gromko doboši i doći će varvari.
Djevu će carevu iz spavaće sobe oteti.
A sam će car iz te iste odaje vojnu pokrenuti
Zbog ljube svoje jedine.
I zašto bismo brinuli? Šta pedeset hiljada žrtava ima sa
tim brakom?
Može li se Homer nakon nas opet roditi...
Mogu li se nad nama opet uskovitlati mitovi?
KUGA
Razbi čašu i kaza mi:
Prijatelju, ne kaži da poezija
Lijepa je i moćna.
Nema lijepih niti silnih pesama.
Postoji samo pjesma koja ti tajno
Donese kugu pisanja i ludila.
A onda tvoja duša zajeca,
Napusti te i ode do drugoga...
Pa kaže: Ja sam to, a to nije ja.
A onda se zamisli nad riječima,
Opipa im puls, glavu okrene
I na uho ti šapne:
Udalji se i približi,
Osami se i ujedini.
Mlijeko potekne iz večeri.
Pa osjetiš da si dijete
Što će uskoro biti rođeno!
O ČOVJEKU
Na usta mu metnuli okove,
Za hridi smrti vezali mu ruke,
Pa su mu kazali:
„Ti ubica si!“
Uzeli mu hranu, odjeću i stijegove.
Bacili ga u tamnicu mrtvih,
Pa kazali:
„Ti, kradljivac si!“
Iz svih luka ga protjerali,
Njegovu djevu mlađahnu ukrali,
Pa kazali:
„Ti izgnanik si!“
O ti, krvavih očiju i dlanova!
Iščeznut će tmica!
Zatvorske ćelije, krute verige i okovi,
Neće vječno trajati!
Neron je umro, ali ne i Rim...
Još uvijek sam se bori!
I zrnevlje umire
Da bi klasje ispunilo poljane...!
