fbpx

Desničarske udruge i stranke traže zabranu koncerta Rade Šerbedžije u Lisinskom

Koncert će se/bi se trebao održati 22. prosinca, što je svojevrsna repriza prošlogodišnjeg nastupa u istoj dvorani gdje je Šerbedžija ugostio pokojnog barda domaće scene Arsena Dedića.

Sansona19 600x400

Rade Šerbedžija na sceni (Foto: Hrvoslav Pavić)

Autor:  

Sve je počelo na nedavno održanom 61. međunarodnom beogradskom sajmu knjige gdje je Rade Šerbedžija, promovirajući knjigu pjesama “Stranac”, rekao ovo: “Strašno je da ovdje ima toliko talentiranih i vrijednih ljudi, vrhunskih sportaša i umjetnika, a da smo mi ipak uspjeli zaratiti s vlastitom braćom. Uz sve te naše divne talente mi smo ostali nekako zaostali, čim smo se mogli krvavo pobiti na kraju 20. stoljeća.”

Pa, između ostalog, i ovo: “Bitange, eto što su ti koji su zavadili običan narod. Od tih bitangi nije se mogla spasiti divna Jugoslavija. Nije važno tko je više stradao, čije su žrtve najbrojnije, jer nismo smjeli dozvoliti da jedan pošten i častan čovjek izgubi život u Jugoslaviji. Nepravedno oduzet život je svemirska katastrofa. Nismo se mogli civilizacijski nositi s povijesnim trenutkom.”

Očešalo je to za uho ministra branitelja Tomu Medveda, koji je glumčeve izjave shvatio kao “krajnje neprimjerene i neutemeljene”. Stiglo je priopćenje: “Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata su branili i obranili Republiku Hrvatsku unutar međunarodno priznatih granica od oružane agresije koju je izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj. Također ističemo da su temeljne vrijednosti Domovinskog rata uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike hrvatske, za što su najzaslužniji hrvatski branitelji iz Domovinskog rata koji su, vođeni domoljubljem, stali u obranu slobode, demokracije i zajedništva hrvatskog naroda, poštujući najveću razinu etike ratovanja i načela ratnog prava.”

Osokolio je time ministar poneke udruge i stranke, pa je na adresu Ministarstva unutarnjih poslova stigao zahtjev za zabranu Šerbedžijinog nastupa u Lisinskom, a kojeg potpisuju Hrvatska braniteljska pučka stranka, Hrvatska mreža domoljuba, Udruga Gavran, Hrvatski klub, Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Republike Hrvatske – Grada Zagreba i Zagrebačke županije: “Od Ministarstva unutarnjih poslova RH tražimo izricanje zabrane održavanja predstave gospodina Rade Šerbedžije u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu zakazane za 22. prosinca 2016., a zbog ozbiljne ugroze sigurnosti prouzročene revoltom branitelja i njihovih udruga uzrokovanog javnim istupanjem gospodina Šerbedžije”.

Zabrana predstave (koja je ustvari koncert pod nazivom “Ne boj se, nisi sam” najavljen za 22. prosinca), nije potpisnicima dovoljna, pa se traži i ovo: “Od Državnog odvjetništva tražimo pokretanje kaznenog postupka protiv poznatog glumca kao i izricanje zabrane njegovog javnog djelovanja na teritoriju RH od najmanje pet godina.”

Na prozivku ministra Medveda, odgovorio je i Rade Šerbedžija preko odvjetnika: “Njegov navedeni javni istup se u suštini može svesti na izražavanje pacifističkog stava i osudu negativnih pojava, implikacija i posljedica koje su ratna događanja na prostoru bivše Jugoslavije izazvala. Tom prilikom, suprotno navodima iz priopćenja, g. Rade Šerbedžija nije izrijekom spomenuo, niti aludirao u bilo kojoj rečenici na Domovinski rat, hrvatske branitelje, stradalnike ili hrvatske ratne heroje. Isto tako, nije spominjao Tribunal u Haagu, kao niti suđenja koja su pred njim provođena.”

Tražila se i isprika od ministra. Nije stigla, stiglo je samo ovo: “Ministarstvo hrvatskih branitelja ima obvezu čuvanja vrijednosti i stečevina pravnog, legitimnog, obrambenog i osloboditeljskog Domovinskog rata na ponos hrvatskih branitelja, ratnih stradalnika i svih građana Republike Hrvatske.”

O zahtjevu za zabranu koncerta jednog od naših najvećih glumaca MUP još nije reagirao, a umjesto zaključka, citirat ćemo dio intervjua kojega je Rade Šerbedžija prije nekoliko mjeseci dao za TRIS: “Zadaća svakog umjetnika je da bude disident u odnosu na državu, institucije, na naciju i autoritete, kao što kaže Miroslav Krleža. I to je živa istina. Ne rađa se nijedna prava umjetnost iz apologetstva prema društvenom sistemu i vlasti. Dakle, u našoj prirodi je bliže biti pobunjenik, onaj koji zamjera, ispituje, kritizira, negoli onaj koji se divi caru, kralju ili predsjedniku vlade.”

TRIS