„Balkanski špijun“: Smijući se Danici i Iliji Čvoroviću smijemo se sebi

Foto: Google

U središtu „Balkanskog špijuna“ je Ilija Čvorović, odnosno način mišljenja i ponašanja koji opstaje uprkos društvenim promjenama i razvoju svijesti. Svijet i percepcija Ilije Čvorovića određeni su poimanjem partije kao vlasti, društva kao države, patriotizma kao straha od nepoznatog, svijeta kao ratišta. Daničin život je ogledalo sumorne stvarnosti, bijede i nemaštine naroda. Priča počinje samoinicijativnom istragom malog čovjeka, zabrinutog za stabilnost režima i bezbjednost domovine.  

piše: Ilijana Božić

Uprkos svim društvenim promjenama način mišljenja koji ima Ilija Čvorović nadahnjuje se i osvježava političkim igrama, krizama, čaršijskim uzbunama i pokušajima da se odgovornost onih koji su zaduženi za rješavanje bitnih pitanja prebaci na leđa izmišljenog neprijatelja.
Ukoliko bi iz drame uklonili humor vidjeli bismo crnilo ove priče. Smijući se Danici i Iliji mi se zapravo smijemo sebi.

Po ovom komadu Dušan Kovačević je režirao i film 1984. godine u kojem su nezaboravne role napravili Danilo Bata Stojković, Mira Banjac, Bora Todorović i Sonja Savić.

Danica

Danica je domaćica, supruga i majka. Ona je zabrinuta i rasijana žena, jedna od onih koje su ostarile prije vremena. Sve što joj se dešava, dešava se u kuhinji. Ona sjedi za kuhinjskim stolom, ljušti krompir i usput sluša radio. I ta scena se ponavlja nekoliko puta. Time nam se daje do znanja socijalno stanje porodice koja u 45 dana, koliko traje radnja „Balkanskog špijuna“, često jede krompir koji je najjeftiniji. Dok Danica ljušti krompir, sa radija odjekuje svima dobro poznat politički govor o planovima, ekonomskoj stabilizaciji, neprijateljima sistema i tako dalje.
I dok radio emisija prenosi govore o nekoj apstraktnoj stvarnosti, Daničin svakodnevni život je sumorna slika stvarnog života, jer ona kao domaćica najbolje osjeća nemaštinu i bijedu. I što više Danica sluša radio i govore političara, ona je sve više ogorčena na svoju stvarnost, na ono što joj se dešava kada ode u prodavnicu i vidi cijene ili kada ode na pijacu. Kad krene priča o životu iz Danice izbijaju riječi osude onog što je snalazi u svakodnevnom životu. Dok razgovara sa podstanarom ona govori o velikom društvenom prblemu, o kćerki koja je diplomirala stomatologiju, a bez posla je pet godina. Danica kaže:

„Odrasla devojka, pred udaju, namučila se ko Isus učeći, nema dinara. Narod krezub, svaki drugi ima dva zuba u ustima, spadamo, ona mi priča, po pokvarenosti među prve u Evropi, a za zubare nema mesta i posla. Zato imamo sto hiljada političara“.

Danica ove riječi izgovara 1984. godine. Prošlo je skoro četiri decenije od tada, a mi i dalje isto živimo. Danica kaže da narod sve zna, ali da se pravi da ne zna samo zarad mira. Kada njen muž Ilija, koji je bio na Golom otoku i koji je u strahu da ne pogriješi, galami na nju i vrijeđa je, ona trpi. I kada ostane u čudu pred njegovim postupcima ona ipak ostaje uz njega.

Fotografija iz filma „Balkanski špijun“, Izvor: Google

Kada Sonja, njihova kćerka, kaže da otac treba ići psihijatru, Danica ne dozvoljava da se to pomene, jer on nije lud. Ona kaže:

„Iz ove kuće, osim one džukele, niko mu neće raditi o glavi. Tvoj otac je za mene svetinja, kao Bog, pa ako nekad i pogreši, pogreši samo zato što ljudima želi dobro“.

U njenim riječima izrečena je najoštrija društvena kritika. Iako je za nju njen muž Bog i iako ona ćuti na njegove postupke, u njenoj duši je bijes zbog svega što se dešava. Ona ima razumijevanja za muža i djevera, pa iako ne razumije ono što oni rade sa podstanarom, ona im vjeruje, jer su njeni.

S druge strane, za razliku, od emotivno bezlične Danice, Sonja je samostalna mlada žena nezavisnog mišljenja i oslobođenog libida. Uprkos ljubavi za oca Iliju, njoj je jasno da je njegova akcija proizvod čiste paranoje i odbija da se uključi u njegovu suludu istragu.

U prezimenu glavnog junaka Ilije Čvorovića nije slučajno u osnovu umetnuta imenica ČVOR. Ilija i jeste čvor radnje, čvor dramskog zapleta, onaj čvor koji je nerazmrsiv. Taj čvor je zapravo Ilijino shvatanje života.

Brak

Brak Ilije i Danice je iskarikirana slika patrijarhalnog svijeta. Položaj žene u takvom svijetu prikazan je već na početku kada vidimo Danicu kako sjedi za kuhinjskim stolom, ljušti krompir i usput sluša radio. U toj slici mi vidimo prazni život jedne domaćice, sputane malim prostorom kuhinje, domaćice koja pogledom u daljinu izražava svoju težnju za višim stvarima, koje prevazilaze okvire skromnog života i prikazuju njenu duboko nesrećnu i neostvarenu ličnost. Problemi i brige su ono što je nju učinilo starom, a ne godine. Danica je odraz nesrećne i potčinjene žene u patrijarhalnom društvu.

Fotografija iz filma „Balkanski špijun“, Izvor: Google

Svaki njen pokušaj da iskaže svoje emocije unaprijed je osuđen na propast. Ilija neprestano prekida Daničine rečenice, pa je njen pokušaj komunikacije sa mužem sadržan sa tri tačke u tekstu. Te tri tačke kao da su Daničina težnja da iskaže ono što misli i osjeća, da konačno dopre do svog supruga. Te tri tačke svjedoci su patologije bračnih odnosa. Tako iskidane rečenice pokazuju kakav je njihov brak, od kojeg nije ostalo ništa.
Ilija se Danici obraća povišenim tonom, govori joj pogrdne riječi i neprestano je podsjeća da je za nju najbolje da ćuti. Danica najčešće ne učestvuje u razgovoru s mužem, ali zato kad je tu podstanar ona želi da iskaže sve što joj leži na srcu. Tako je za Danicu kuća, koja bi trebalo da bude utočište, zapravo grobnica.
Ona je tipična balkanska žena koja do kraja vjeruje u ispravnost onoga što radi njen muž.

Ilija

Glavni lik „Balkanskog špijuna“, sitni činovnik Ilija Čvorović, nekadašnji osuđenik s Golog otoka, postepeno postaje čovjek opsjednut idejom o svom zadatku da otkrije državnog neprijatelja. U njegovoj podsvijesti krije se težnja da dokaže lojalnost, poslije čega bi došla pohvala. Kako kaže vratili bi ga na posao, o čemu svjedoči i ona čuvena replika :

„Mene, ako se sete za Dan bezbednosti - sete se, ako se ne sete - nikom ništa, sve što sam radio, bila mi je dužnost da radim“.

Nijednom od Kovačevićevih junaka ne polazi za rukom da iskoristi splet životnih okolnosti kako bi ostvario ličnu korist. U nadmetanju sa svijetom, oni su žrtve, muče ih i moralni problemi.

Fotografija iz filma „Balkanski špijun“, Izvor: Google

Zanimljivo je da se u „Balkanskom špijunu“ javljaju tonski znaci. Redovno se čuje glas radio-spikera. Spiker govori o ekonomskoj stabilizaciji, o pogrešno usmjerenim velikim ulaganjima, dugovima inostranstvu, o tvrdnjama dušebrižnika kako su kod nas posljedice uvijek neočekivane, o smicalicama neprijatelja sistema.

Sadržaj tih radio vijesti za nas je i danas aktuelan, a što se vijesti čitaju na početku ključnih scena znak je koji ukazuje da su trenuci društvenih kriza vrijeme kada kod nas nastaju prilike za stvaranje to jest izmišljanje državnih neprijatelja. Tako da je glas radio spikera jedna od najjačih satiričnih oštrica „Balkanskog špijuna“.

Kroz ponašanje Ilije Čvorovića Dušan Kovačević nam pokazuje naše naravi i svu tragikomičnost našeg mentaliteta, on pokazuje da je sumnja jedan od kobnih sindroma našeg naroda.

Autor: Impuls