Kako je mafija pokušala zaustaviti snimanje kultnog "Kuma"
Ako (nekim slučajem) još uvijek niste pogledali kultnog “Kuma” (The Godfather)… ukratko, to je mafijaški film iz 1972. godine urađen prema istoimenoj noveli Maria Puza, dobitnik 3 oskara, film koji je 2007. godine dospio na drugo mjesto na listi najboljih filmova ikada snimljenih, iako mnogi tvrde da je opravdano zaslužio i prvo mjesto.
Kum je danas poznat kao jedan od najboljih filmova svih vremena. Međutim, malo je falilo da nikada ne stigne do kino sala i TV ekrana – i to jer je pravi ‘Kum’, Joseph Colombo, učinio sve od sebe da zaustavi produkciju. Na kraju je producentima napravio ponudu koju nisu mogli odbiti…
Prijetnje
Kum, filmsko remek-djelo redatelja Francis Ford Coppole, je oblikovao način na koji i danas posmatramo mafiju, a čak je utjecao i na to kako sama mafija misli o sebi. Postoje stvarne FBI snimke stvarnih mafijaša koji citiraju od riječi do riječi kuma iz filma (Marlon Brando), kao na primjer Salvatore Gravano, jedan od visoko rangiranih članova Porodice Gambino i njegova rečenica “Ako imate neprijatelja, taj neprijatelj postaje moj neprijatelj.”
No, dok Kuma danas cijene i sami mafijaši, prije nego što je stigao u kina jedan Boss je pokušao učiniti sve u svojoj moći da zaustavi Paramount Pictures i primora ih da obustave snimanje.
U ranim 70-im, pokret pod nazivom ‘Italian-American Civil Rights League’ je zahtijevao od Paramount Pictures-a da zaustavi snimanje filma. Umorni od gledanja kako Hollywood prikazuje Talijane samo kao opake nasilnike i mafijaše, pokret je organizovao porteste diljem New Yorka, te prikupio 500.000 dolara da ugase produkciju. Međutim, ovaj pokret nije imao ‘plemenite’ ciljeve kao što se na prvi pogled činilo. Osnovao ga je Joseph Colombo, vođa mafijaške porodice Colombo, jedne od zloglasnih Pet porodica New Yorka, jer mu je bilo dosta maltretiranja od strane vlade i policije. Kada je Colombo čuo da se snima Kum, odlučio je da ovaj film ne bi trebao niko gledati. Možda je bio zabrinut zbog stereotipa, a možda samo nije želio dodatnu pažnju i reflektore uperene prema stvarnoj mafiji.
Mafijaši su uskoro počeli uhoditi producenta Al Ruddy-ja, razbili su mu prozore na automobilu, i slali prijeteća pisma u kojima je pisalo da ‘će se nešto loše dogoditi ako ne zaustavi film’. Direktor Paramount Picturesa Robert Evans je primio prijeteći telefonski poziv u kojem mu je naređeno da ode iz grada, ili će u protivnome biti povrijeđen i on i njegovo dijete. U četvrtima New Yorka koje su bile pod kontrolom mafije je bilo zabranjeno snimanje filma, a čak je i skupa filmska oprema jednostavno nestala ispred nosa redatelja. Ured Paramounta u New Yorku je čak dva puta morao biti evakusian nakon što su primili telefonski poziv u kojem im je neko prijetio bombom.
The sit-down
Nakon niza neugodnih situacija, Paramount se odlučio za ‘sit-down’ (termin koji se koristi za sastanak sa mafijom na kojem se rješavaju sporovi). Al Ruddy se susreo sa Josephom Colombom u Park Sheraton Hotelu gdje su razgovarali o tome šta učiniti dalje sa filmom. Začudo, Colombo je imao samo jedan zahtjev. Snimanje se moglo nastaviti, ali samo ako se riječ “mafija” izbaci iz filma iako se svakako u cijelom scenariju spomenula samo jednom. Al Ruddy, znajući da riječ nije ključna za film, je odmah prihvatio ovaj uslov.
Nakon sastanka, Colombo je postao sve više i više oduševljen samom idejom filma. Počeo je dolaziti na snimanje, razgovarati sa glumcima i ekipom, pa i sa samim fiktivnim Kumom, Marlonom Brandom. Na kraju, čak je ubacio i jednog pravog mafijaša u film, Gianni Russoa, koji je radio za porodicu Costello i koji je bio jedan od glavnih krivaca za uspješan sporazum između Paramounta i mafije. Za njegov trud, Colombo se pobrinuo da dobije ulogu Carlo Rizzija, Don Corleoneovog zeta.
Joseph Colombo sleeps with the fishes
28. juna 1971. godine, Jerome Johnson je pucao Colombu u glavu i teško ga ranio. Neki kažu da su ga unajmili ostali Kumovi jer je počeo skretati preveliku pažnju na mafiju, drugi opet da ga je unajmio samo jedan od Kumova iz ličnih razloga.
Colombo je ostao paraliziran sljedećih sedam godina i navodno je tek nakon nekog vremena mogao pomaknuti palac i kažiprst na desnoj ruci. Tek je 1976. godine mogao prepoznati ljude i reći nekoliko riječi, a umro je 22. maja 1978. godine od zastoja srca u bolnici St. Luke u New Yorku.
