Bake iz komšiluka u akciji: Kako je Mahira Makarević iz Makljenovca kod Doboja napravila čudo

Foto: Mirjana Ribić/FES u BiH

Mahira Makarević iz Makljenovca, mjesta u kojem se završava Grad Doboj i počinje teritorija Federcije BiH, aktivistkinja je od posebne vrste. Njoj je pošlo za rukom da na akciju pokrene bake iz komšiluka.

Autor: Milkica Milojević 

Mahira (64) je osnivačica, predsjednica i najmlađa članica Udruženja žena „Plane“ iz Makljenovca.

Mirsada Dada Aličić, Devleta Makarević, Hasida Hasančević, Nusreta Hadžiđulić i još petnaestak njihovih drugarica, sve redom iz kluba 70 plus, bore se za prava žena i za napredak svog sela, već više od 20 godina.

Od devastirane škole do centra aktivizma

Najstarija među njima, Kata Pranjić (81), zvijezda je ove ženske družine. Prvo, ona je prava majstorica tkanja i drugo, vesela je i uvijek spremna za šalu.

– Dođemo ovdje, u naše prostorije, da pobjegnemo od kuće, da pretresemo seoske novosti, a i uradimo ponešto korisno – kaže baka Kata, dok za tkalačim stanom izvodi svoje čarolije.

A žene iz Makljenovca, pod dirigentskom palicom Mahire Makarević, uradile su mnogo toga.

Počele su kao Aktiv žena Mjesne zajednice, a i Mjesna zajednica je, ako ćemo pravo, bila na izdisaju, dok one nisu preuzele stvari u svoje ruke.

Prvo su se izborile da dobiju svoje prostorije, u napuštenom dijelu lokalne osnovne škole. Onda su su te devastirane prostorije obnovile i uredile. Malo projektima i donacijama, a mnogo više konkretnim radom.

Mahira, koja je do penzije radila kao knjigovođa, zahvaljujući svojim poznastvima, nabavljla je cement i željezo „u pola cijene“. Ali, to nije sve. Rame uz rame sa omladincima, Mahira je znala je i raditi za mješalicom.

Potom su vrijedne žene u obnovljenim prostorijama pokrenule mnoge akcije. Udruženje žena “Plane” su, zvanično, osnovale 2010. godine.

– Ne zovemo se mi džaba „Palne“. To je naziv za dio sela u kojem se nalaze naše prostorije, ali i za žene koje imaju plan – kaže Mahira.

Foto: Mirjana Ribić/FES u BiH

A plan im je, od početka, bio da aktviraju prije svega žene, ali i mlade i sve svoje komšije, da život u svojoj zajednici učine boljim i kvalitetnijim.

– Mnogo su nam, pogotovo u prvim koracima, pomogli Udruženje „ToPeer“ i njihova liderka Snežana Šešlija – kaže Mahira.

Mahira priznaje da „Plane“ rade manje projekata nego što bi trebalo, nemaju one kapaciteta za komplikovane projektne procedure, ali opet, dosta su toga uradile.

Edukacija za 75 žena iz sela

– Prije 10 godina 75 žena je prošlo obuku za proizvodnju povrća u plastenicima, za tuđu njegu i pomoć i za uzgoj i sakupljanje ljekovitog bilja. Ko je htio da sluša i uči, mnogo je tog naučio – kaže Mahira.

Imali su, dodaje, i edukacije za pisanje projekata i biznis planova.

„Plane“ su obnovile su trotoare ispred škole i  doprinijele da poboljša vodosnabjevanje u jednom dijelu Makljenovca. Organzovale su i brojne humanitarne akcije.

– Imale smo čak i trenericu za ples, pa smo organizovale plesnu školu za djecu i fitnes za odrasle žene – kaže Mahira.

Danas bi, priznaje, takva akcija bila teško izvidljiva, jer u Makljenovcu je sve manje djece i mladih.

– Omladinci koji su nam od 2008. do 2010. godine pomagali a obnovimo ove prostorije danas su mahom odselili iz BiH – kaže Mahira.

A i mladih žena, spremnih na akciju, sve je manje. Eto, vještinu tkanja baka Kata nema kome da prenese, jer nema mladih žena zainteresovanih za taj zanat.

„Plane“ je dodatno usporila korona panemija, koja ih je primorala da se ponovo zatvore u svoje 4 zida. Ali, žene iz Makljenovca su se izborile i sa tim izazovom.

I ponovo su se okupile u svojoj drugoj kući, u prostorijama udruženja, gdje u ove tmurne jesenjske dana veselo pucketa vatra u šporetu, i uz miris kafe i svježe ispečene pite, žene vezu, pletu, šiju narodne nošnje.

Pita, pjesma, vatra

– Naše Kulturno umjetničko društvo „Vila“, nažalost, na žalost jedva preživljava. Imamo prostorije za vježbanje, imamo nošnje, ali nema ko da ih nosi, neam mladića i djevojaka koji bi igrali folklor – kaže Mahira.

Iako je mladića i djevojaka u Makljenovcu sve manje, stara garda ne odustaje od svoje misije.

– Mi se ovdje okupljamo, šijemo, vezemo, zimi pletemo. Domaće testjenine, koje bismo svakako pravile svaka u svojoj kući, ovde pravimo zajedno, a uz to se družimo, zajedno ručamo, popijemo kafu, ponekad, bogami, i zapjevamo – kaže Mahira.

Obilaze i stare i iznemogle, usamljene komšije, kad mogu i koliko mogu. Svoje čarobne rukotvorine izlažu na sajmovima. I smišljaju nove projekte.

Naprosto, Mahira i njene drugarice ne odustaju od svoje misije.

Zvijezda Doboja