Bio je jedan od najistaknutijih mislilaca u periodu između 17. i 18. vijeka.
Monteskje (1689-1775) je bio francuski filozof, pisac, moralist i politički teoretičar. Njegovo puno ime je Šarl-Luj de Sekonda, baron od Breda i Monteskjea. Njegova najpoznatija djela su: “O duhu zakona”, “Persijska pisma”, “Razmatranje o uzrocima i veličini rimljana i njihove dekadencije”, u kojima je pisao o dva modela političkih sloboda o ograničenoj slobodi i o ekstremnoj slobodi.
- Poricati grešku – dvostruka je greška.
- Većina ljudi sposobnija je za velika djela nego za dobročinstvo.
- Oni koji žele nešto da nauče nikada nisu besposleni.
- Ono što je istina u jednom vremenu, u drugom je zabluda.
- Priznajem da je istorija puna priča o vjerskim ratovima. Ali, pri tom treba imati jedno na umu: te ratove nije izazvalo mnoštvo vjera, već nesnošljivost one vjere koja je sebe smatrala vladajućom.
- Gordost je štit budala.
- Ako postoji Bog, onda je preko potrebno da on bude pravedan, jer ako to ne bi bio, bio bi gori i nesavršeniji od svih bića.
- Zavisnik je neprijatelj samom sebi, jer strada od zla koje je sam prouzrokovao.
- Čovjek koji ima duha nikada ne nastoji da to pokaže, jer ko se hvali ukrasima koje uvijek nosi na sebi?
- Iskustvo je oduvijek pokazivalo da svaki čovjek koji ima vlast u rukama ima i predispozicije da je zloupotrijebi. On će ići toliko daleko, sve dok ne naleti na ograničenja.
- Srećni li su narodi koji imaju dosadnu istoriju.
- Nema toliko loše knjige, da u njoj nema i nešto dobro.
- Ništa tijelo i dušu ne može iscrpiti poput tužnih misli.
- Razum je dragi kamen koji se najljepše sija u okviru skromnosti.
- Djeca – to su naše sutrašnje sudije.
- Čovjek – sve može, samo ako hoće.
- Ja ne znam ništa bolje, složenije, zanimljivije od čovjeka.
