Da institucije nisu baš ažurne u svojim odgovorima pokazuje i primjer poslanice Predstavničkog doma Parlamenta BiH, Mirjane Marinković Lepić (NS), koja je uputila zahtjev Ministarstvu spoljnih poslova BiH u kojem traži dostavljanje odgovora na devet poslaničkih pitanja i dopunskih poslaničkih pitanja. Na odgovor čeka 18 mjeseci.
Ona za Srpskainfo kaže da je upravo ovo ministarstvo jedno od najmanje ažurnih institucija BiH, kada je riječ o odgovorima na poslanička pitanja.
– Institucije BiH su dužne poslanicima odgovoriti na zahtjev u roku od 30 dana. Nažalost, taj rok se često ne poštuje i jedan od primjera je Ministarstvo spoljnih poslova, gdje neki odgovori kasne godinu i više dana – kaže Marinković Lepićeva.
Dodaje da po zakonu postoje i kaznene odredbe za nepoštovanje roka za dostavljanje odgovora na poslanička pitanja.
– Međutim, tamo nije definisano ko to treba da izriče kazne i ko treba da ih provede. Pretpostavljam da se treba donijeti određeni podzakonski akt koji bi to definisao, ali do dana današnjeg to nije urađeno. Kolega poslanik Damir Arnaut je podnio tu inicijativu davno, ali je ostala samo mrtvo slovo na papiru, tako da nemamo alata kojima bismo naveli ministre i rukovodioce drugih institucija da poštuju taj rok prema utvrđenom Zakonu o parlamentarnom nadzoru – rekla je Marinković Lepićeva.
Kaže da joj je od 13 poslaničkih pitanja Ministarstvo spoljnih poslova odgovorilo na samo dva.
– Bilo bi pošteno da dobijamo odgovore, s obzirom da smo mi njih birali i postavili na funkcije koje obavljaju, posebno kada su ministri u pitanju – kaže Mirjana Marinković Lepić.
Poslanica Predstavničkog doma PS BiH, Mira Pekić (PDP), objašnjava za Srpskainfo da ako traženi podatak postoji u godišnjem izvještaju, onda ga je lako dostaviti, a ako se taj podatak traži u devetom mjesecu, kada institucije nemaju potpuni pregled, odnosno nemaju devetomjesečni izvještaj ili ga još nisu dobili od svojih finansijskih jedinica, onda čekaju s plasiranjem podataka u javnost.
– Često je to razlog, a često i sama želja da se to ne pojavljuje u javnosti. Recimo, ne žele da broj zaposlenih u nekon instituciji bude predočen javnosti. Onda čekaju kraj godine, da svi podaci budu obrađeni i onda ti podaci koji budu objavljeni u masi izvještaja i ne bodu oči – objašnjava Pekićeva.
Ističe da je vjerovatno želja svih budžetskih korisnika da informacije ne budu dostavljene javnosti na vrijeme, kada je aktuelno, nego se čeka da prođe vremenski period i onda se informacije serviraju javnosti kada to već nije nikome ni zanimljivo.
Pekićeva kaže da od samog pitanja zavisi spremnost institucija da odgovore.
– Mi smo išli s nekim inicijativama i dugo smo čekali na bilo kakav odgovor na naša pitanja. Evo, skoro je koleginica Lepić tražila informaciju o troškovima reprezentacije. Dobila je odgovore od par institucija, jer nije intreresantno da kažu da su u godini kada je pandemija korona virusa bila u najgorem jeku oni trošili na reprezentaciju, a znamo da se nigdje nije putovalo, da nam niko nije dolazio – kaže ona.
