Jedan od vodećih istraživačkih medija u Evropi Bellingcat objavio je prije nekoliko dana zanimljiv tekst o tajnim operacijama Rusije i njenom miješanju u unutrašnje stvari drugih država.
Među osobama koje se spominju u kontekstu širenja lažnih vijesti, miješanju u izborne procese drugih zemalja, pranje novca spominje se i ime Jevgenija Prigožina, u javnosti poznatog kao „Putinovog kuhara“, a u tekstu je navedena i njegova veza s poslovima u Bosni i Hercegovini.
Radi se o bivšem osuđeniku koji je odslužio zatvorske kazne za pljačke, prevare i prisiljavanje maloljetnica na prostituciju. Svoju legitimnu karijeru počeo je devedesetih godina radeći kao vlasnik restorana u Sankt Petersburgu, a kasnije i kao ugostitelj za Kremlj.
Bellingcat na početku teksta piše kako je njegov današnji posao „upravljanje širokim ugostiteljskim lancem koji osigurava obroke milionima ruskih vojnika, policajaca, tužitelja, pacijenata u bolnicama i školaraca, u zamjenu za silne isplate procijenjene na najmanje tri milijarde dolara u 2011. godini“.
Prema pisanju ovog istraživačkog medija, Prigožinove neslužbene operacije uklapaju se u profil sigurnosnog aparata sjene autoritarne države - proizvodnja lažnih vijesti, zastrašivanje novinara, miješanje u izbore, politički inženjering, tajne vojne operacije…
On je u SAD-u optužen upravo zbog miješanja u predsjedničke izbore 2016. godine na kojima je Donald Trump, kako se navedeno uz podršku Prigožina, slavio pobjedu. On to danas odbija. Uspio je stvoriti jednu od najvećih poznatih internet kampanja za dezinformisanje u kojoj je objavljena 71.000 tvitova s ciljem predstavljanja ruske verzije rušenja leta MH17. Na isti način objavljene su i hiljade poruka u korist britanskog izlaska iz EU, odnosno promoviranja Brexita, što se tumači kao rad na štetu EU.
Navodi se kako je on povezan s političkim inženjeringom u orist Rusije u više desetina afričkih zemalja, dok su ga SAD sankcionirale zbog njegovog finansiranja Wagner Group. Radi se o nekorporativnoj privatnoj vojnoj kompaniji s historijom tajnih operacija u Ukrajini, Siriji i nekoliko afričkih zemalja. Prigožin je također optužen i za nedavno postavljanje mina oko glavnog grada Libije Tripolija.
Tri medija, Bellingcat, Insider i Der Spiegel obavili su dugoročno istraživanje koje je otkrilo dezinformacije, političko uplitanje i vojne operacije Jevgenija Prigožina koje su čvrsto povezane s ruskim Ministarstvom odbrane i najvećom stranom ruskom obavještajnom službom GRU. Prigožinova privatna infrastruktura služi kao kanal za pranje novca za vladine operacije u inostranstvu, pokazala je njihova istraga.
"Također, mi smo identifikovali vezu između Prigožinovih utjecajnih operacija u Africi i ruskog Ministarstva odbrane. Dokumenti, do kojih je došao naš istraživački tim, pokazuju da je Prigožin potpuno upravljao ruskim paravojnim operacijama u Africi, uključujući i u vrijeme kada su ubijena tri ruska novinara koja su istraživala njegove operacije u Srednjoafričkoj Republici, kao i dok su novinari na zapadu bili zarobljeni i maltretirani. Čini se kako on nije na radaru zapadnih obavještajnih agencija jer uživa u neograničenom putovanju Evropom zahvaljujući višestrukim šengenskim vizama", navodi Bellingcat.
Prateći njegove telefonske razgovore i elektronsku poštu, novinari istraživači su utvrdili kako je u prethodnom periodu Prigožin bio u stalnom kontaktu s ljudima iz kabineta ruskog predsjednika Vladimira Putina i ruskog Ministarstva odbrane. Prema njihovim podacima, on je u periodu od osam mjeseci čak 144 puta komunicirao s Putinovim savjetnikom Dmitrijem Peskovom.
Kada su u pitanju njegove aktivnosti u Africi, tu se spominje ime Konstantina Aleksandroviča Pikalova, čije ime se povezuje s Bosnom i Hercegovinom i izborima u našoj zemlji.
Konstantin Aleksandrovič Pikalov je poznat po nadimku Mazay ili Pukovnik, nikad u javnosti nije snimljen bez naočala, što je onemogućilo njegovu identifikaciju putem skenera za prepoznavanje lica. Istraživači Bellingcata su pomoću analize ruskog pasoša došli do podataka da je Pukovnik služio u ruskoj vojnoj jedinici u selu Storoževo u blizini St. Petersburga. Nakon što se penzionisao nastavio je raditi kao voditelj privatne detektivske agencije. Njegovo ime nalazilo se i na crnoj listi Centralne banke zbog pranja novca. Njegov aktuelni dosije je prazan, a istražitelji ističu kako je moguće da su podaci počišćeni ili da sumnja u pranje novca nije rezultirala krivičnom prijavom.
Kada je u pitanju njegova direktna uloga u Bosni i Hercegovini, Billingcat navodi kako je Konstantin Pikalov 27. septembra 2014. godine letio za Beograd odakle je putovao u bh. entitet Republika Srpska. On se iz Banja Luke vratio 15. oktobra 2014. godine. Navodi se kako se njegov boravak u RS-u poklapa sa reizborom Milorada Dodika za predsjednika ovog entiteta, što je zvanična Moskva podržala.
Također je navedeno kako je u tom periodu ulicama Banja Luke šetala grupa od od 144 Kozaka, koji su u BiH došli na festival kulture. Grupu Kozaka predvodio je Nikolaj Đakonov, koji je na početku ruske agresije na Ukrajinu bio aktivan na ukrajinskom ratištu. Odmah nakon okončanja izbora u BiH, grupa Kozaka je napustila BiH 12. oktobra, a Pikalov je napustio BiH tri dana kasnije.
Iako istraživači nisu mogli pronaći fotografije Konstantina Pikalova na fotografijama s događaja u Banjoj Luci 2014. godine, suvlasnik njegove kompanije Vasilij Jaščikov je objavio fotografije iz Banja Luke. Ruski oligarh Konstantin Malofejev je tada također bio u Banja Luci i na dan izbora se fotografisao s Dodikom.
Bellingcat je jedan od vodećih istraživačkih medija posljednjih godina u svijetu. Njihovi novinari otkrili su prodaju oružja stranih zemalja zaraćenim stranama u Jemenu, rade na istrazi pada malezijskog aviona Flight 17, otkrili su mnoge stvari vezane za rat u Ukrajini, zatim korištenje oružja u Siriji.
