Što park čini parkom?
Jeste li se ikad zapitali što jedan javni urbani prostor namijenjen odmoru i rekreaciji građana (djece i odraslih) može odnosno mora sadržavati?
Vanja Radovanović
Ako pogledamo naše parkove i druge slične površine, čini se da je dovoljno postaviti nekoliko , par sprava za dječju razonodu i to je to. Glavno da je zeleno i da se ima negdje sjesti, čemu komplicirati stvari.
No, boravak u parku može biti i drugačiji – pogledajmo jedan “obični” park u Budimpešti. U kvartu Terezvaros (recimo, sličnome našem Medveščaku ili Črnomercu) nalazi se trg s parkom Hunyadi ter.
Nije to neki spektakularni park – srednje je veličine, malko odmaknut od glavnih prometnica tog dijela grada – možda bismo ga mogli usporediti s nekim zagrebačkim trgovima. Na primjer, s Trgom Petra Krešimira IV ili ne tako davno uređenim Svačićevim trgom ili pak parkom u Naselju Prve hrvatske štedionice u Zorkovačkoj ulici na Trešnjevci.
Prošećimo se njime putem fotografija – na prvi pogled, izgleda zaista obično, no ono što je u njemu najzanimljivije je bogatstvo njegovih sadržaja: mnoštvo (za više od 200 posjetilaca), sportsko igralište (za mali nogomet i košarku),dječje igralište (uključujući i pješčanik), street workout sprave, parkiralište za bicikle, pitka voda, wc, slastičarnica, mali muzički paviljon, fontana.
Park je preuređen 2012. godine i može se reći da on sadaposjeduje praktički sve što bi jedan “park koji drži do sebe” morao imati. Iako su od preuređenja prošle tri godine, park još uvijek izgleda vrlo uredno i svježe i sva je oprema na mjestu i upotrebljiva.
A kako je kod nas? Čime se mogu pohvaliti na početku spomenuti zagrebački parkovi?
Na žalost, u ovakvoj se usporedbi naši parkovi mogu pokriti preko glave. Na žalost, kod nas je teško naći čak i nešto tako obično i svima potrebno kao što je pitka voda. Posjetioci parkova se snalaze na kojekakve načine – u parku u Zorkovačkoj djeca vodu iz fontane “Zodijak”, na Svačićevom trgu se pije voda u WC-u, a ruke peru ispod mlaza dječačića koji piški. Svačićev trg posjeduje WC (dječje veličine), dok ga ostali nemaju.
Parkirališta za bicikle nema niti jedan od spomenutih zagrebačkih parkova. Muzički paviljon možda i nije tako potreban baš svakome parku, kao što nije i paviljon sa slastičarnicom, iako bi i takav oblik parkovne “opreme”, prikladno uklopljen i uređen, mogao biti dobrodošao.
Situacija je još lošija ako se otputimo u neki od parkova izvan gradskoga centra – recimo, u Park Mladenaca, park na Kažotićevu trgu, park u Kapucinskoj u Donjoj Dubravi – niti jedan od njih nema ništa osim i dječjih sprava za igru, nema čak ni pitku vodu. Vjerujem da bi bar pristup pitkoj vodi morao biti osiguran u svakome iole značajnijem parku. Nadam se da ćemo i to jednog dočekati!
