fbpx

Voda mora da postane zajedničko dobro jednako dostupno svima, zahtevaju organizacije na konferenciji UN

vrbas bl

Vrbas, foto: Impuls

Narodni forum o vodi, mreža organizacija koja se protivi dominaciji korporativnih interesa u vodnim politikama širom sveta, će na Konferenciji Ujedinjenih nacija o vodi, koja se ovih dana odvija prvi put nakon pola veka, promovisati Manifest vodne pravde.  

Manifestom se zahteva da voda svuda bude zajedničko dobro, dostupno svima pod jednakim uslovima, te pod javnom upravom. „Korišćenje vode za lične i potrebe domaćinstava mora imati prioritet u odnosu na industrijsku poljoprivredu i industriju“ naglašava se u trenutku u kom sve češće suše jačaju konflikt između korporativnih i interesa ljudi i prirode.

Upravo suprotstavljanje interesima i moći korporacija izrodilo je i prekalilo lokalne organizacije širom sveta koje ovaj manifest objavljuju ujedinjene u Narodni forum o vodi, Peoples Water Forum (PWF). Narodni forum o vodi se razvio kroz organizovanje alternative Svetskom forumu o vodi, koji svake tri godine okuplja predstavnike privrede i javnih institucija „sa upadljivim učešćem multinacionalnih korporacija koje privatizuju i komodifikuju vodu i, između ostalog, intenziviraju otimanje vodoizvorišta“.

Nemate vode? Pijte koka-kolu.

„Voda i sanitarna infrastruktura moraju biti poštovani kao ljudsko pravo, za sve, bez izuzimanja onih za koje u okolnostima ranjivosti, marginalizacije ili siromaštva ovi resursi mogu postati nedostupni“, ističe se u Manifestu vodne pravde, koji je dostupan na našem jeziku, a koji mogu podržati i domaće organizacije. Kako se upozorava:

„Privatizacija, komodifikacija i finansijalizacija vode i sanitarnih usluga ugrožavaju ostvarivanje ljudskih prava, zbog čega ne bi trebalo da ulaze u regulativu na globalnom, nacionalnom ili lokalnom nivo, kao ni u oblasti međunarodne saradnje“.

Iz Narodnog foruma o vodi skreću pažnju na to da je organizator Svetskog foruma o vodi, Svetski savet o vodi, organizacija u čiji sastav pored Ujedinjenih nacija i UNDP-a ulaze i organizacije kojima je u interesu komercijalizacija vode, poput Svetske banke, Aquafeda, Suez-a, Coca-Cole, i kompanije Nestlé. Predstavnici PWF-a smatraju da njihova organizacija već dve decenije uspeva da neguje vrednosti i prakse koje nedostaju na zvaničnim Svetskim forumima o vodi: demokratičnost, pluralitet stavova i brigu za zajednički interes.

Kao nosilac ovih poruka Narodni forum o vodi će učestvovati na Konferenciji Ujedinjenih nacija o vodama, koja se ove godine organizuje prvi put nakon pola veka. Prethodno takvo okupljanje održano je daleke 1977. godine, a ovogodišnje je otvoreno u Njujorku, na Svetski dan voda, 22. marta.

UN: Svet slepo putuje vampirskim putem prekomerne potrošnje

Za razliku od Coca-Cole, Ujedinjene nacije proteklih godina sve oštrije zahtevaju da borba protiv klimatskih promena i klimatska pravda postanu prioritet vlada, ali i privrednih subjekata.

Podsetimo, izveštaji Međunarodnog panela o klimatskim promenama Ujedinjenih nacija (IPCC) su čitave prošle godine apostrofirali razlike u ranjivosti na klimatske promene i ekstremne vremenske uslove između bogatih – i odgovornih za stvaranje efekta staklene bašte – i siromašnih, a manje odgovornih zemalja, regija i društvenih grupa.

Radna verzija Šestog izveštaja IPCC-a, koja je procurela početkom 2022. (a kasnije izmenjena pod pritiskom) je eksplicirala da je „Oblik ekonomskog razvoja koji je proizvod prirode kapitalističkog društva… u konačnici neodrživ“, odnosno konstatovala da je drastično smanjenje emisija štetnih materija, koje je neophodno za opstanak živog sveta na Zemlji, nemoguće postići dovoljno brzo u okvirima kapitalističkog modela ekonomije, sa njegovim pretpostavkama o korišćenju sve više i više energije i sirovina.

„Svet slepo putuje vampirskim putem prekomerne potrošnje i prekomernog razvoja“, ističe se i u izveštaju o stanju vodnih resursa na planeti koju su uoči konferencije objavili agencija za vode UN (UN-Water) i UNESCO. Isti izveštaj sumira da oko dve milijarde ljudi nema pristup vodi za piće, polovina čovečanstva trpi nestašicu vode bar delom godine, a oko 3.5 milijardi nema pristup sanitarnim uslugama i infrastrukturi.

Ovi podaci nisu neočekivani. Svetski forum je, primera radi, 2015. u izveštaju Global Risk Report proglasio krizu vodnih resursa „najvećim rizikom za privrede, prirodu i ljude“, u konkurenciji sa, između ostalog, ratovima i tektonskim pokretima. Istraživanja Svetske zdravstvene organizacije pokazuju da bolesti koje su povezane sa neispravnom vodom, sanitarnim uslovima i higijenom, godišnje uzrokuju smrt 1,4 miliona ljudi i skraćenje životnog veka za 74 miliona.

Uprkos tome što se očekuje će se potražnja za vodom do sredine veka povećati za čak 55%, zamenica generalnog sekretara UN Uša Rao Monari (zvanični domaćin UN konferencije o vodi) je za BBC izjavila da „Ima dovoljno vode na planeti ako upravljamo njom efikasnije nego što smo radili poslednjih nekoliko decenija”, prenosi Politika. Ako se nastavi po starom, i UN i druge organizacije predviđaju globalnu krizu vodosnabdevanja (i prateće političke i vojne sukobe).

Umesto javno-privatnih, zahtevaju se javno-zajednička partnerstva, uvažavanje tradicija autohtonih naroda i poštovanje radnih i ženskih prava

Za laissez-faire se i u ovoj oblasti najviše zalažu već toliko puta pominjane korporacije, koje će učestvovati i na Konferenciji UN. Iz Narodnog foruma o vodi su ispoljili bojazan da će, „sudeći po temama i spisku prijavljenih organizacija, konferencija u Njujorku će biti još jedan skup na kojem dominiraju korporativni i drugi privatni interesi“, kako je preneo Balkan Green Energy News.

Zato se Manifest vodne pravde zalaže i za to da se „Postojeći krhki multilateralni okviri UN-a moraju prevazići i uvesti međuvladini mehanizmi za brigu o vodama i sanitarnoj infrastrukturi“, tako da „Politike upravljanja vodama moraju dati prioritet održivom upravljanju rekama, jezerima, močvarama, izvorima i vodonosnim slojevima, garantujući im dobar ekološki status, u okviru ljudskog prava na zdravu životnu sredinu i kao ključ za suočavanje sa tekućim krizama zagađenja, deforestacije, dezertifikacije, opadanja biodiverziteta i klimatskih promena“.

U te svrhe, zahteva se da industrijska poljoprivreda i industrija u užem smislu snose odgovornost za upotrebu svih prirodnih resursa, a da se zasluženo priznanje i podrška pruži praksama zajedničkog upravljanja vodama i sanitarnom infrastrukturom koje, između ostalog, promovišu ruralne zajednice i starosedeoci, kroz razvoj javno-zajedničkih partnerstava i uz uvažavanje njihovih znanja i tradicije.

„Autohtoni narodi imaju posebna i neotuđiva prava, kao i sopstvene sisteme znanja i postupanja u harmoničnom odnosu sa vodom“, prepoznaje se u manifestu, „pa države stoga moraju prepoznati njihov status kolektivnih subjekata prava i poštovati njihova teritorijalna prava, pravo na samoodređenje i pravo na to da budu informisani i konsultovani, te da nijedan projekat koji na njih utiče ne može da se sprovede bez njihove dozvole. Treba obezbediti i da se upravljanje uslovima za život autohtonih naroda, uključujući snabdevanje vodom, vrši uz poštovanje njihovih sopstvenih standarda, a u skladu sa Deklaracijom UN o pravima starosedelačkih naroda“.

U svom manifestu Narodni forum o vodi naglašava specifičnu ranjivost i ugroženost žena, ruralnog stanovništva i stanovništva neformalnih naselja u okolnostima krize vodnih resursa, ali i uvezanost mogućnosti ostvarivanja prava na vodu (koje UN formalno prepoznaje kao ljudsko pravo od 2010. godine) sa poštovanjem drugih prava, bez ignorisanja radnih. Zato se navodi i da „Države moraju braniti i garantovati prava radnika, kao i dostojanstvene, fer i jednake uslove za rad“.

Konferencija UN o vodi će trajati do 24. marta, a okupiće oko 6.500 učesnika, uključujući i stotinu ministara i desetak šefova država ili vlada, javlja Politika. Na konferenciji će kao delegatkinja inicijative Pravo na vodu, članice panevropske mreže Evropski pokret za vodu i globalnog Narodnog foruma o vodi, koja je učestvovala u formulisanju manifesta, učestvovati Iva Marković, koja će predstaviti borbe za vodu i vodna dobra u Srbiji i regionu.

Izvor: Mašina