fbpx

Predizborna trgovina ratnim zločinima

6D1D3BDC 00CF 4830 A22A E8A8DBA31799 w1023 r1 s

Ako te neko jednom napravi budalom, oprosti mu, ako to pokuša i drugi put, ne dozvoli mu, a ako to dozvoliš i treći put, onda prihvati da je u pravu. Ovo je parafraza neke stare poslovice, koja je u odnosima političke elite - naroda na ovim prostorima dobila svoju potvrdu.

piše: Miljan Kovač

Evo još jedne predizborne kampanje, koja uveliko traje, iako zvanično još nije počela, a s njom i novih „udarnih“ tema o „nacionalnoj ugroženosti“.

Ovaj put, po ko zna koji put, Srbi i Republika Srpska su ugroženi zato što se Udruženje „Majke Srebrenice“, sjetilo da izvještaj o dešavanjima u Srebrenici koji je Vlada Republike Srpske usvojila prije četrnaest godina, dostavi pravosuđu u Njemačkoj, sa zahtjevom da se procesuiraju oni čija su imena navedena u tom izvještaju kao učesnika u zločinu, koji je presudama suda u Hagu okarakterisan kao genocid.

I kada ostavimo po strani pitanje zašto se tek nakon toliko godina UDRUŽENJE sjetilo izvještaja i kakve veze s njima ima njemačko pravosuđe, činjenica je da je vlastima u RS, odnosno Miloradu Dodiku, servirana loptica, koju je samo poželjeti mogao.

Hitno je zatražio posebnu sjednicu entitetskog parlamenta od koga se traži da poništi izvještaj.

„Hitnost“ je tolika, da se on koji je 12 godina na vlasti baš sada u predizbornoj kampanji uhvatio deceniju i po starog izvještaja. Jer, zaboga, Republika Srpska i srpski narod nemaju nikakav drugi ni veći problem od toga. Bar se takav utisak stiče iz izjava predstavnika aktuelne vlasti u ovom entitetu i medija koji su većinom pod njihovom kontrolom, u čemu prednjači javni servis RTRS.

Konačno, Dodik je na svom omiljenom igralištu i igra svoju omiljenu igru u kojoj je šampion. „Pravila“ te igre su: stanovnici RS, naročito Srbi, dok igra traje, zaboravljaju da žive u najsiromašnijem društvu u Evropi, da imaju ogromnu stopu nezaposlenosti, da su im penzije ovo ljeto povećane za 2,5 odsto, a osnovne životne namirnice poskupile za 20- 30 odsto, a na kraju, ako je moguće, a to je najpoželjnije: ne postavljati pitanje ko je ubio mladog Banjalučanina Davida Dragičevića i na koji način je vrh MUP-a RS ili vrh RS umiješan u ovaj zločin?

Sada bi, valjda, svaki Srbin trebao da se zabrine za „sudbinu“ zločinaca koji su počinili genocid u Srebrenici i da se poistovjeti sa tim „nacionalnim herojima“.
Da je u Srebrenici počinjen genocid, osim MKSJ, javno je više puta ponovio i isti taj Milorad Dodik... ali bila su to neka druga vremena i neko njegovo rano „izdanje“ sadašnjeg „čuvara Srpske“ i „srpskih nacionalnih interesa“....

Da je BiH zrelo građansko društvo, kao što to ni u tragovima nije, onda bi se i u Banjaluci i u Sarajevu oglasili neki ozbiljni, odgovorni političari i, ako ništa drugo, oštro osudili „trgovinu bolom“ i prikupljanje političkih poena nad grobovima žrtava i na veličanju ratnih zločinaca.

Pošto takvo društvo ovdje ne postoji, vodeće stranke sa sjedištem u Sarajevu će stati u „odbranu“ porodica žrtava i njihovog nastojanja da se zločinci kazne, dok će se u Banjaluci „zbijati srpski redovi“ da se „odupru novom napadu na RS“.

Konačan proizvod ovakvog morbidnog predizbornog marketinga jeste – rast rejtinga Milorada Dodika i vladajućeg SNSD-a među Srbima, kao i rast rejtinga političara i njihovih stranaka iz Sarajeva u bošnjačkom korpusu.

Naivno bi bilo očekivati da bar opozicija u Republici Srpskoj povuče mudar potez i ne pristane na Dodikovu igru... Ako ne zato što je ta igra morbidna i sramna, onda bar zato što je ona upravo usmjerena na rušenje rejtinga te opozicije. Bitan momenat u cijeloj priči jeste da je sporni izvještaj usvojila Vlada RS koju je činila sadašnja opozicija, dok se tadašnji predsjednik, Dragan Čavić, javno obratio građanima izražavajući u ime entiteta i naroda kojem pripada žaljenje zbog zločina koji su počinjeni u ime Republike Srpske i srpskog naroda, kao i potrebu suočavanja sa tim bolnim činjenicama.

Dodikov cilj je dovesti opoziciju na svoje igralište, u ovom slučaju narodnu skupštinu, gdje će učestvovati u igri u kojoj on postavlja pravila. Namjera mu je da njih koji su, eto, u vrijeme dok su bili vlast, počinili takvu „izdaju“ da su usvojili izvještaj kojim se sada, pred pravosuđem Njemačke, „udara u temelje Republike Srpske“.

Pitate se da li će opozicija opet prihvatiti ovu sramnu igru u kojoj se unaprijed zna gubitnik? Nakon što ih je Dodik nasamario neustavnim referendumom o danu RS koji je održan pred lokalne izbore 2016. u kojoj je opozicija zdušno igrala po Dodikovim notama, po sistemu „ko je veći Srbin“ i u toj bici, što je bilo i za očekivanje, pregažena, logično bi bilo očekivati da takvo poniženje sebi više neće dozvoliti. Logično. Ali ne treba zaboraviti da kod lidera opozicije, pogotovo nekih, sujeta uvijek nadvlada logiku i zdrav razum, zbog toga su i potrčali da opet uskoče na Dodikovo blatnjavo igralište i pohrvu se sa njim u igri u kojoj on diktira i pravila i pobjednika.

Zašto je to tako? Zato što između vlasti i opozicije u Republici Srpskoj ne postoji nikakva ideološka razlika. Kako bi i postojala kada i kod jednih i kod drugih ne postoji ni „i“ od ideologije niti bilo kakve druge vizije osim borbe za vlast. Ima, ruku na srce, u opoziciji pojedinaca koji misle drugačije. Nažalost, oni su usamljeni i ućutani od sujeta onih kojima je bitno vlastito dokazivanje. Zna to Dodik odlično zato ih i hvata uvijek na istu udicu. Samo su svemir i ljudska sujeta (čitaj: glupost) beskonačni. Ako bi, kojim slučajem, u opoziciji razum nadvladao sujete pojedinaca, onda sigurno ne bi učestvovali u ovoj prljavoj, morbidnoj i unaprijed izgubljenoj igri. Prekinuli bi svaki kontakt sa ovakvom vlašću i zdušno radili na njenoj smjeni. Ako to nisu uradili nakon godina devastiranja svakog segmenta društva, onda bi trebalo bar da budu toliko principijelni da ne učestvuju u radu skupštine u kojoj je nedavno na sraman način skupštinska većina učinila sve da dezavuiše potragu u odgovoru na pitanje koje se ovih dana najčešće postavlja u ovoj zemlji: Ko je ubio Davida Dragičevića? Kakvu vezu s tim ima vlast Republike Srpske?

Bez takvog stava „opozicija“ neće nikoga ozbiljnog ubijediti da je opozicija i moraće se složiti sa činjenicama iz poslovice sa početka ovog teksta.

 Autor: impulsportal.net