Ravnodušnost s kojom je i u Bosni i Hercegovini i njenom najbližem okruženju tek registrovana vijest kako je prošle subote, 10. decembra, kolumbijskom predsjedniku Juanu Manuelu Santosu uručena Nobelova nagrada za mir za 2016. godinu potakla me na razmišljanje kako – u odsustvu interesovanja za zbivanja u svijetu, za međunarodne trendove od kojih ne možemo biti pošteđeni i za tuđa iskustva čak i onda kad su veoma slična našim vlastitim – uporno propuštamo i priliku da iz tih trendova i iskustava naučimo ponešto i o tome kako se nositi sa nasljeđem naših još nezavršenih sukobljavanja iz devedesetih.
Članci
Izvještavanje o Siriji pretvorilo se u ogroman projekat protiv suštine i smisla tradicionalnog novinarstva.
Sarajevski vic da je ovdašnje pravosuđe najsličnije kanalu Lov i ribolov – “dođu po ribu (optuženog), uslikaju ga i onda ga puste na slobodu” – sasvim je tačan, ali je samo vic. Jedan od problema s vicevima je, naime, što se njima – i kad su najbolji – ne može objasniti svijet, nego se samo jedan njegov segment osvijetli šegom. A nama, u Bosni, šege uvijek treba, jer je mrak gust, da skoro nikada nije bio gušći.
Protekcionistička obrana američkog tržišta u kombinaciji sa građevinskim projektima velikih razmjera na liniji preporuka Johna M. Keynesa će stimulirati rast u SAD-u, iako će ti projekti izgledati redikulozni i beznačajni.
Načelnik opštine Gradiška, smanjuje svoju platu da bi pomogao sirotinji. Dobročinstvo nove vlasti na djelu. Ovako, otprilike glase, vijesti koje su ovih dana pristizale iz Gradiške. Uz prvi jutarnji primjerak novina, već sutradan su veseli lokalni dopisnici nazdravljali s načelnikom opštine koji je glasno čitao i divio se sopstvenoj "velikodušnosti".
Širom kontinenta, desničarske populističke stranke su zgrabile kontrolu nad političkim razgovorom. Kako im je to pošlo za rukom? Tako što su od tradicionalne levice ukrali jezik, ciljeve i glasače.
Agonija BiH na savesti je Srbije, ako savesti uopšte imamo
Njihov odnos prema ljudskim pravima je ciničan i oni ne vole imigrante, a ni Evropsku uniju. Žele jaku, naoružanu državu, spremnu za napad. Oni su kao vaš rođak rasista koji uvijek pokvari božićno slavlje. To su ljudi koje ankete nazivaju “autoritarnim populistima” i kojih prema agenciji YouGov ima veoma mnogo. Četrdeset osam odsto anketiranih Britanaca pokazali su neke ili sve gore pobrojane osobine, prema nalazima YouGov Centre Cambridge objavljenim prošle nedelje.
Evropska unija je proigrala šansu da postane jednakopravan partner SAD-u, Rusiji ili Kini i naučila se na ulogu američkog potrčka. Nakon Trumpove pobjede, kada mora početi misliti svojom glavom, pokazuje potpunu dezorijentiranost
Brexit i pobjeda Donalda Trumpa znak su da je ljudima došlo do grla: Čitavo povećanje društvenog bogatstva u proteklih 40 godina otišlo je u mali broj moćnih ruku. Svaki drugi Amerikanac ne bi mogao preživjeti bez nekog oblika državne pomoći, od bonova za hranu do subvencija za minimalno zdravstveno osiguranje