Hrabrost je vrlina, posebno ako se iskaže u pravom trenutku, a Đenan Mahić bio je hrabar najstrašnijeg dana svog života.
Mahić je za hrabrost iskazanu 22. oktobra 2015. godine, dok je bio direktor osnovne škole u švedskom Trolhatanu, odlikovan medaljom za hrabrost.
Tog dana je pomahnitali 21-godišnjak Anton Lundin Peterson naoružan mačem i odjeven kao Dart Vejder krenuo u svoj smrtonosni pohod hodnicima Mahićeve škole ubijajući sve pred sobom. Zahvaljujući prisebnosti i požrtvovanosti ovog Mostarca krvavi epilog zaustavio se na brojci tri.
– Dok su drugi zvali policiju, ja sam razmišljao samo o djeci i kolegama, trčao sam hodnicima upozoravajući na opasnost koja prijeti svima nama. Zaključavao sam djecu i nastavnike u dijelove škole do kojih napadač nije mogao doći, govorio da ne izlaze nigdje. Bio sam priseban u vrijeme velike panike i haosa, tih osam minuta dok policija nije došla – prisjetio se Đenan dana koji je obilježio njegov život.
Trolhatan je grad u Švedskoj s brojnom migrantskom populacijom, a dvojica ubijenih bili su porijeklom iz Iraka i Somalije. Napadač je u školu ušao maskiran, a mnogi su vjerovali da je povod nadolazeća Noć vještica. Između stravičnih ubistava Peterson je znao stati da se fotografiše s djecom koja nisu shvatala šta se dešava.
– Kad je sve prošlo najteže je bilo nastaviti raditi, prebroditi s kolegama, djecom i njihovim roditeljima strah koji je od šoka nastupao tek kasnije. Nisam uzeo niti jedan slobodan dan, krenuo sam raditi i nanovo uzdizati tu školu u koju su većinom išli stranci – priča nam Đenan nakon četiri godine živo i jasno kao da se to desilo juče.
Zločin Antona Lundina Petersona za motiv je imao rasizam, a okarakterisan je kao zločin iz mržnje, prenosi Klix.
Na drugoj strani ovog krvavog pira bio je jedan Mostarac, ali i godinama poslije dok se švedsko društvo suočavalo s posljedicama jednog od najtežih dana u svojoj istoriji.
. Gledao sam djecu u smrtnom hropcu, napadača koji s mačem hoda sprat ispod mene, krvave hodnike i svoju školu kao mjesto najstrašnijeg zločina. Trebalo je to sve proći i raditi s ljudima na oporavku, fizičkom i psihičkom. Nakon toga sam prvi put vidio neku školu u Švedskoj zaključanu i sa stražarima, a uvijek su sve otvorene, što simbolizira otvorenost društva – kazao je.
Zbog prisebnosti i srčanosti tog dana Đenan Mahić odlikovan je medaljom za hrabrost, a primio ga je i švedski kralj. Mostarac, koji je zbog rata u svojoj prvoj domovini postao Šveđanin, bio je medijska zvijezda tih dana, a telefon mu nije prestao zvoniti. Dao je na stotine intervjua.
– Nakon dvije i po godine od zločina moja Kronan škola ponovo je ličila na onu prije tog nesretnog dana i ja sam mogao otići na drugi posao, znajući da smo stvari vratili na normalu. Danas sam koordinator za obrazovanje i kulturu cijele jedne komune i to mi je novi veliki izazov – kazao je Đenan.
U svom rodnom gradu završava godišnji odmor, sređuje novi prostor za život, prisjeća se srednje škole prije nesretnog rata i metal bendova koje je osnivao. U najtiražnijim švedskim novinama objavljuje društveno angažovane kolumne, sa suprugom i porodicom ima imanje s malom ergelom konja, u svemu je ostvaren i sretan. Đenan je bio velik kad je to bilo najpotrebnije.
