fbpx

Da li je sve znanje?

Šta je informacija? Da li je informacija ontološke prirode, stvarna stvar iz koje prostor vreme i materija nastaju, kao što i atom nastaje od fundamentalnih čestica kao što su elektroni, kvarkovi i gluoni? Ili je epistemična, i predstavlja naše znanje o realnosti?

28075211d6824084961c071e8b76c06b XL

It from bit, tj. To iz bita (u pitanju je igra reči: bit je osnovna jedinica informacije u ICT, ali bit znači i parčić, delić, nešto malo). Ovu frazu je sklopio fizičar John Wheeler, ona opisuje u šta su mnogi fizičari postali uvereni: da je opipljiva fizička realnost to, sačinjena od informacija, bitova.

Koncepti poput entropije u termodinamici, koja predstavlja meru neuređenosti sistema, čiji nezaustavljiv porast, i predstavlja karakteristiku, stanje našeg univerzuma, se već duže vreme zna da je povezana sa informacijom. U poslednje vreme, napori da se ujedini opšta teorija relativiteta, koja opisuje vreme i prostor, sa kvantnom mehanikom koja opisuje čestice i materiju, su fokusirani na informaciju kao zajednički jezik ove dve teorije.

Šta je informacija? Da li je informacija ontološke prirode, stvarna stvar iz koje prostor vreme i materija nastaju, kao što i atom nastaje od fundamentalnih čestica kao što su elektroni, kvarkovi i gluoni? Ili je epistemična, i predstavlja naše znanje o realnosti?

Ovde se mišljanja dele. Kosmolog Paul Davies u svojoj knjizi Informacija i priroda realnosti, kaže da se ‘informacija nalazi u ontološkom podrumu‘. Drugim rečima, ona nije o nečemu, već je i sama nešto. Sean Carroll sa Kalifornijskog instituta za tehnologiju u Pasadeni, se ne slaže sa ovim. Čak iako sva realnost potiče od informacije, on kaže, ova informacija predstavlja samo znanje o osnovnom kvantnom stanju univerzuma.

Tako da moramo kopati dublje. U kvantnoj mehanici karakteristike objekta su kodirane apstraktnim matematičkim entitetom- funkcijom talasa. Ova funkcija sama po sebi ne govori ništa konkretno o ovim karakteristikama, ona nam daje verovatnoću pronalaženja objekta u određenom stanju, određenih klarakteristika na određenom mestu.

Da li je funkcija talasa ontološka ili epistemična? Da li neodređenost funkcije talasa predstavlja stvarnu refleksiju realnosti, ili samo znanje o njoj. “Jedna od najkontroverznijih stvari u kvantnoj mehanici je status funkcije talasa“ kaže Sheldon Goldstein, teoretičar Rutgers univerziteta Piscataway, New Jersey. “I oko nje je apsolutno neslaganje.“

Odgovor zavisi od toga koju filozofsku interpretaciju kvantne mehanike preferirate. Najčešće je to Kopenhagenska varijacija- koja kaže funkcija talasa je epistemična. I ne samo to već i predstavlja stanje znanja koje je u svojoj osnovi ograničeno. Ne postoji način da saznamo šta se dešava u realnosti, a da ne gledamo, a ne postoji ništa u matematici, na primer, što bi opisalo trajektoriju čestice kroz vreme. Kada posmatramo, radeći merenja, mi pronalazimo česticu negde, a funkcija talasa tada ‘pada‘ u određeno, definitivno stanje znanja.

Postoje i druge interpretacije kvantne mehanike u kojima je funkcija talasa sama po sebi nešto realno. U ovom slučaju ona ne predstavlja nešto što postoji u poznatim dimenzijama vremena i prostora, već u nekoj ‘više-dimnzionoj‘ konfiguraciji prostora koji sadržava informacije o pozicijama čestica.

Sve ovo stvara velike probleme, kada počnemo razmišljati o kvantnom stanju univerzuma. Ako funkcija talasa pada u stanje definitivnog kada god se uradi neko merenje, ko ili šta meri univerzum, i šta se dešava dok niko ne gleda?

I sada dolazimo do fundamentalne barijere samo-referenciranja: ne možemo postići kompletno poznavanje univerzuma, jer smo i sami deo njega. Znanje je možda sve, ali trebamo tek shvatiti da li je sve znanje.

autor: Anil Ananthaswamy, New Scientist

Umnjak